Građani u Srbiji, nacionalne manjine i srpska većina u njoj, moraju da prihvate neprihvatljivo i neshvatljivo, da nam je država prepuna samoživih džukela, koje godinama po zajedničkoj nam državi slobodno vršljaju i neometano laju. U zemljama Evropske Unije to je kažnjivo, a u Srbiji, u kojoj vlast najčešće i kaki i piški kako kažu tetke ili čike iz Brisela, nikako da psima zatvore čeljust, da ne remete poštenim i radnim ljudima mir i san.
Javnost je putem nekih medija informisana da kučići ujedaju mirne građane. Nekad odrasle, a nekad decu. A ta će deca, deca svih nas, u budućnosti ispaštati zbog danas izujedanih odraslih, koji trpe sve i svašta i ne zahtevaju da ih vlast, koju su oni izabrali, štiti od svih i svakakvih napada i ujeda. Tim pre što bi to mogli na osnovu demokratskih normi zemalja EU, ali prvenstveno zbog ustava i zakona zemlje Srbije. Pobesnele i krvi željne lutalice šire zarazu, i kad su sami i kad su u čoporu sa njima sličnim i ugojenim džukelama, koje građani Srbije hrane, a da često nemaju ni parče hleba za svoju rođenu decu.

Moja namera nije da pišem o besnim psima za čije ujede postoji lek, injekcije koje se daju u predelu stomaka svim pacijentima koji su povređeni slinavim i besom zaraženim čeljustima. Ovakvo pisanje mi „krenulo“ tako samo od sebe, a javnosti matice Srbije nikada nisam prećutkivao misli o nama, pa neću da brišem ni ove napisane redove. Hoću da iznesem mišljenje (moj lični stava o nečemu koji ovde ne može da spreči neki admin na portalu RTS, gde je selektiranje i brisanje nepovoljnih komentara čitalaca svakidašnjica) o tome šta u Srbiji osmišljeno radi predsednik Bošnjačkog nacionalnog veća u tehničkom mandatu (BNV), stvor koji se odaziva na ime Esad Džudžević. Reč stvor nije uvredljiva, jer svi smo stvoreni od nekoga. Neko je i stvoren kao čovek, i ostao je čovek, a nekog je u pokušaju zeznula neka falinka, pa umesto čoveka ispala bitanga i nečovek. Ni ovo se ne odnosi na bošnjaka Džudževića, jer bitangi je mnogo i među mojim Srbima. Većina nas je stvorena u ljubavi, izvajani dobrovoljnim i prijatnim aktivnostima oca i majke, sa imenom i prezimenom. Druge je stvorio Gospod Bog, a treće Alah. Zbog mogućnosti da se moje nepoštovanje primarnosti pravila ABC-de namenski označi kao verska ili etnička diskriminacija, dozvoljavam i obrnuti redosled. Iz istih razloga moju formulaciju („koji se odaziva na ime“), čitaoci ovog teksta ne treba da tumače kao da gore pomenutog svrstavam među, takođe gore pomenute, džukele i čopore. E sad, kad su te sitnice razjašnjenje, da Esadu pojasnim neke druge „sitnice“.
Zakon i Ustav države Srbije, onaj deo koji svakodnevno krše predstavnici nacionalnih manjina, nema izdvojenost za Šumadiju, Sandžak ili Rašku, ili neka druga njena područja, već se odnosi na državu kao celinu. Nezakonito je, u svim delovima Srbije, da se krade i da se planira i dogovara neka pljačka. Bez obzira da li je cilj da se danas ukrade, otme ili prisvoji, jabuka ili kruška, a u budućnosti parče zemlje. Ne parče oranice nekog siromašnog seljaka, već još jedno parče Srbije. Protivzakonito i protivustavno je u pisanim saopštenjima ili direktnim izjavama za štampu (što nema veze sa slobodom govora) izdvajanje delova Srbije kako je kome ćef ili nečija politička potreba. Parcijalno prihvatanje ili neprihvatanje zakona ove zemlje, bez obzira da li nam je u veri Isus Hristos ili Alah, nedopustivo je i mora biti sankcionisano. Džudžević, političar koji je godinama poslanik u Skupštini Srbije, to dobro zna, ali on takođe zna da u Srbiji i tuže i sude iste „Kadije“, što je u zavisnosti od potrebe stranačkih koalicija, a ne od ustavne i zakonske obaveze policijskih i pravnih institucija i njenih službenika. Zato on, Esad Džudžević, može danas da „….“ na odluku Vlade Srbije o uklanjanju nezakonito postavljene table Aćifu Hadžiahmetoviću, upravniku Novog Pazara u Drugom svetskom ratu, dobitniku nacističkih ordenja i odgovornim za ratne zločine i ubistvo oko 7.000 Srba. Možda baš zato on, Esad Dudžević, kako reče u izjavi za medije, „ne odustaje od table za Aćif-efendiju“.
A i zašto bi efendije Esad odustao od jedne table efendiji Aćifu, kad efendije širom Srbije laju, ujedaju, a na jugu Srbije već godinama Albanci tvrde da Bujanovac i okolina Bujanovca treba da pripadne Kosovu, a kasnije Albaniji. Zašto vlast u Srbiji godinama ne reaguje? Da li možda srpske efendije u Beogradu čekaju da i Mađari u Vojvodini pokrenu slične zahteve? Da i oni nesmetano, uz pomoć Čanaka i krčaga zahtevaju da u nekoj budućnosti srpsku vodu piju u nekoj drugačijoj zemlji, staro-novoj Mađarskoj…
Današnji Esad nije prvi, a neće biti ni poslednji, koji u današnjoj Evropi smatra da su nacisti i zločinci iz Drugog svetskog rata „znameniti“ i da narodi kojima su kao takvi pripadali, treba da im za te zločine i takvu znamenitost odaju počasti. Tako će danas „bošnjaci“ u Sandžaku, smatra Džudžević, da „ispune svoju istorijsku obavezu“ prema Aćifu Hadžiahmetoviću, muslimanu, a ne „bošnjaku“, koji je odgovoran za smrt više od sedam hiljada srpskih civila.
Džudžević je, kako piše Press 24. avgusta 2012. godine, na konferenciji za novinare u Novom Pazaru, rekao da „Vlada Srbije, kao i sve ostale vlade na svetu, ima mehanizme sile, a da je BNV postavljanjem table u centru Novog Pazara, na mestu gde je nekada bila Hadžiahmetovićeva kuća, izvršilo svoju misiju“.

Šta je hteo Esad da kaže deklarisanjem da je postavljanje te table, protivno važećim zakonima Republike Srbije, bila zapravo nečija misija? Da li je isplaniran i nastavak te misije? Da tablu ne skinu oni koji su je nezakonito postavili, već da se ona skine upotrebom „sile“, protiv onih koje su slični Džudževiću zaludeli glupostima da je poštovanje važećih zakona zemlje, u kojoj muslimani-bošnjaci imaju ista prava, ali i obaveze, kao i svi njeni građani, diskrimnacija muslimanskih vernika?! Gospodin Zukorlić, izvinite, omaklo mi se, jer Muharem i Esad slično govore, Džudževic je tog, 24 avgusta 2012, u Novom Pazaru rekao veoma važnu rečenicu za sve nas, odnosno da: „Vlada Srbije, kao i sve ostale vlade na svetu….“. E, tu smo „brate“ Esade. Najzad reč istine, kad ti sam reče „kao i sve ostale Vlade u svetu“. Slažem se i ubeđen sam da bi tako i Vlada Srbije trebalo (i morala) da se ponaša. Vodilja i smernice srpskoj Vladi treba da budu da njene građane, i većinu i nacionalne manjine u njoj, poštuje i da ih tretira ni bolje ni gore, nego što to čine „sve ostale vlade u svetu“. Polazim od pretpostavke da je Esad mislio prvenstveno na zemlje Evropske unije, ali i na Tursku koja je njemu najbliža, a to je zemlja koja ni meni kao pravoslavcu i turisti nije daleko. Turska je lepa i civilizovana zemlja, članica zapadne Nato alijanse, a ogromna većina njenih građana je muslimanske veroispovesti.
Tako ni jedan muslimanski ili „bošnjački“ Esad neće ubuduće imati osnov da se požali na „drugačiji“ tretman muslimanske, ili bošnjačke, ili bilo koje druge manjine u Srbiji, ako se srpska vlada prema njima ponaša isto kao što se „sve ostale vlade sveta“ ponašaju prema manjinama u njihovim zemljama. Za početak Vlada Srbije možda neće morati da upotrebi silu, da bi skinuli tablu koju je svečano otkrio Esad Džudžević u završnom činu njegove misije, ili tog dela njegove misije, već će to uraditi on sam. Zašto? Pa zato što takve počasne table efendijama sličnim Aćifu nema u Turskoj, pa će shvatiti Esad da joj nije mesto ni u Novom Pazaru. Dakle, to za početak… A kasnije?
Kasnije, da bi Srbiju i sve njene građane spasili ovakve Srbije kakva je danas, mora da dođe do „kopiranja“. Legalnog izjednačenja, ili kopiranja ako vam boje odgovara, a ne piratskog umnožavanja svega i svačega. Piraterija kopira parfeme, koji više smrde nego što mirišu. Devojkama na zadnjici, a momcima kojima je to potrebno iznad prepona izbledele farmerke takodje kopiraju. Štancuju DVD-e sa američkim filmovima strave i užasa i svu tu pirateriju prodaju za sitne pare po ulicama gradova širom Srbije. A vlada države Srbije, kako kažu Nikolić, Dačić i Vučić, nije sastavljena od nekih uličnih dilera i nije za zezanje, jer je to vlada ozbiljne, trnsparentne i demokratske države. Ma da lično ne verujem u njihove bajke i tvrdnje o transparentnosti…
E pa, državo Srbijo, spasi i državu i sve u toj demokratskoj državi od sadašnjih i budućih Džudževića, Zukorlića, Čanaka… To možeš samo ako poštuješ i sebe i druge. Neka „misija“ vlade Srbije bude veća od svakakvih misija izmilelih efendija „dobročinitelja“ i Esada. Neka bude čista, demokratska i usaglašena sa „svim drugim“ demokratskim državama. Da bi nacionalne manjine, a prvenstveno „bošnjaci“ u Srbiji, najzad shvatili da žive među prijateljima, a ne neprijateljima, dajte im sva prava i sve što vlade u njihovim matičnim zemljama daju manjinama, prvenstveno srpskoj nacionlnoj manjini.
Nemojte da sitničarite i da zavaravate i njih i sebe i nas kojekakvim tablama i efendijama. Počnite sa velikim i jakim zemljama, i manjinama koje smatraju da su im u Srbiji ugrožena njihova elementarna ljudska prava, kako isti Esad reče u jednoj njegovoj prethodnoj misiji od pre nekoliko meseci. Počnite sa Turskom, čijem je predsedniku Alija Izetbegović ostavio u amanet Sarajevo, ili Bosnu? Možda jeste, ali Beograd, koliko je meni poznato, još niko nikome nije ostavljao.
Dajte „bošnjacima“ u Sandžaku sva ona prava koje je turska vlada dala Kurdima u Turskoj, a vi ih niste dali „našim“ muslimanima i drugim manjinama u Srbiji. Ali im istovremeno uzmite nazad i sve ono što oni imaju danas u Srbiji a što, na primer, Kurdi nemaju u Turskoj. Ne samo po pitanju nezakonitih postavljanja počasnih tabli bivšim ratnim zločincima, nego i po pitanju posla, medija na njihovom maternjem jeziku i upotrebe takozvanog bošnjačkog jezika kao službenog (a u jednom selu u Vojvodini imamo i crnogorski službeni jezik) i školskih tabli po školama širom Srbije na kojima uče njihovu decu da ispisuju uvredljive, a ne tako retko i neistinite reči o Srbima i Srbiji.
U ime Hrista i u ime Alaha, u ime svih miroljubivih, normalnih i mržnjom nezadojenih ljudi, potrudite se da već jednom vladama sveta pokažete i dokažete, i njima i nama (ali prvo spustite vaše arogantne poglede malo na dole, i uverite u to sami sebe) da imate m… da budete demokrate. Ako to ne učinite danas, može sutra biti kasno i Srbima i Srbiji i zbog takvih političara ostaće vam samo ono što se, kod muške populacije, nalazi u sredini…!
Nikola Janić
www.janic.se
Svaka cast Nikola na tekstu.
To nasi slepci koji su na vlasti ili
ne vide ili vide a prave se ludi.
Sto Srbija trpi lajanja od njenih
politicara koje finansira… nemam reci,
umesto da govna hapsi i brani ustavni
poredak….
Velike pohvale za govor gospodine Nikola!
Ukoliko nesto ne preduzmu podhitno, a koliko vidim nece uzece nam i rasku oblast. Ali briga i Dacica i Nikolica za to!