Čega se pametan stidi…
Mediji u Srbiji objavile su da kompanija „Etihad ervejz“ ovih dana zvanično postaje suvlasnik „Er Srbije“ i najavili potpisivanje memoranduma od ministra saobraćaja Aleksandra Antića i predsednika kompanije iz Abu Dabija, Džejmsa Hogana. Znači li to da su dosadašnje prevare javnosti, sitne otimačine i varanje putnika od „Er Srbije“, i njenog suvlasnika „Etihad ervejza“, inače sprovođene sistematski, bile nezvanične, a ipak sankcionisane i od Etihada i od vlade Srbije? Novosti pišu da je:
”Ugovor između Vlade Srbije i ‘Etihada’ potpisan je još 1. avgusta prošle godine. S obzirom na to da je takozvani ‘klozing’ tehničko pitanje, Vlada Srbije u ostavci ima pravo da potpiše i ovaj poslednji dokument kojim se pozajmica ‘Etihada’ od 40 miliona dolara konvertuje u vlasnički udeo od 49 odsto u nacionalnoj avio-kompaniji“.
Šta u slučaju preuzimanja JAT-a znači „pozajmica“ (pozajmljeno uvek mora da se vrati) nije jasno, jer ugovor između naše vlade i ove arapske kompanije nije dostupan medijima; javnost ne zna šta se dogovara u i sa „Er Srbijom“. U ovoj „našoj“ nacionalnoj avio-kompaniji Srbija zvanično ima 51, a „Etihad“ 49 odsto vlasništva, a biće formiran i nadzorni odbor u kojem će Srbija, kao većinski vlasnik, imati pet, a partner iz Abu Dabija četiri člana. Znači li to da do danas nije postojalo telo koje je kontrolisalo mnoge podvale, omalovažavanja i ponižavanja, i šibicarske prevare putnika ove kompanije?
Pre nedelju dana poslao sam mejl sa molbom da se tekst istog prosledi i direktoru „Er Srbije“, gospodinu Kontiću, a u kome sam ga zamolio da mi odgovori na sledeća pitanja:
- Na osnovu kojih pravila, ugovora i dogovora naplaćujete karte mnogo skuplje od cena koje su objavljene na vašem sajtu?
- Da li u ugovoru Etihada sa vladom Srbije postoji klauzula u kojoj je naznačeno da raniji ostvareni bonus letovi ne važe?
- Da li biste bili ljubazni da nam prosledite taj deo ugovora. (Ne mislim na objavljen tekst na portalu Er Srbije i ponudu od Etihada za članstvo u Etihad Guest programu. Namera nam nije da objavljujemo delove iz vaših dokumenata koji su samo za internu upotrebu, a koje redakcija Korena poseduje).
- Da li negde postoji zabrana da putnicima biznis klase pošaljete izvinjenje kada je na letu bila letelica u kojoj nije bilo biznis klase, koju su klijenti platili, ili da putnicima ne vraćate plaćenu razliku u novcu?”
Istog dana, 19. februara 2014. iz Beograda se sa broja 00381112010220 javila dama koja se, ako se dobro sećam, predstavila prezimenom Gedošević. Izrazila je nevericu u dešavanja koja sam naveo u tekstu i o kojima sam joj pričao tokom razgovora. Razgovor je završen obećanjem da će mi iz ”Er Srbije” odgovoriti elektronskom poštom. Prošlo je deset dana od tog razgovora i obećanja, a od ”Er Srbije” ni glasa, što je još jedan dokaz da u ovoj kompaniji ne postoji kultura poslovanja, niti poštovanja za njihove putnike. Ali, njihovo ćutanje daje mi moralni legitimitet da objavim i ono za šta sam ranije napisao da neću objavljivati. Na primer, o neverovatnim dešavanjima i pre i posle preuzimanja JAT-a. O planiranim dužim pripremama pred njegovu prodaju, koje su verovatno imale za cilj smanjenje JAT-ove vrednosti… Sve to zahteva feljtonsko pisanje. Počinjem pisanje insertima iz teksta poslatog ”Er Srbiji”, na elektronske adrese koje su bile dostupne na njihovom sajtu: ‘Kabinet@airserbia.com’; ‘Aleksandra.Matkovic@airserbia.com’; ‘Corporate_Planning@airserbia.com’; ‘Zoran.Radosavljevic@airserbia.com’; ‘UnutrasnjaKontrola@airserbia.com’; ‘Dragana.Zrelec@airserbia.com’; ‘Quality@airserbia.com“; PR@airserbia.com’:
„Srbija je i dalje većinski vlasnik (na papiru?) sa 51 odsto, a Etihad je suvlasnik sa 49 odsto. Pre više od sedam meseci, kada je u Beogradu potpisan Sporazum o strateškom partnerstvu sa Etihadom, bilo je mnogo obećanja koja nikada nisu ispunjena.
‘Er Srbija’ će biti, rekao je tada prvi čovek nacionalne aviokompanije Ujedinjenih Arapskih Emirata, Džejms Hogan, najbezbedniji avioprevoznik. Aleksandar Vučić nije zaostajao u obećanjima za njime i rekao je da će do kraja godine ‘Er Srbija’ učiniti Srbiju liderom u regionu i postati najmoćnija u radijusu zemalja sa gotovo 100 miliona stanovnika. Vučić je takođe ponosno rekao da će Srbija (Air Srbija) od tog dana svoj rad meriti po kriterijumima najrazvijenijeg dela sveta i zahvalio JAT-u koji je imao ‘mudrosti i zrelosti’ da prepozna novu viziju kompanije i zemlje. Mnogo je Vučić kazao i mnogima se zahvaljivao, a posebno onima koji su ‘razumeli da je Srbija ispred svih i ispred svega, da je Srbija važnija od svih nas i da ćemo pravljenjem ovakve kompanije, koja će biti nesumnjivo najznačajnija u regionu, konačno moći da kažemo da smo lider, a da to ne zvuči patetično’. Da li je tako? Vučić je deklarisao i lično uverenje da će ‘naš i njegov prijatelj šeik Muhamed, čija je vizija i želja da Srbija bude i jača i modernija i uspešnija, ponovo doći u Srbiju i da će…’ Njegovo prijateljstvo sa šeikom i šeikova vizija i briga da pomogne Srbiji da bude jača i modernija, postaje sve sporija i rastegljivija, kao i mnoga druga obećanja Aleksandra Vučića o nečemu što će se ‘ostvariti do kraja godine’. Možda ima neko ko je propustio da registruje da je ‘do kraja godine’ samo izreka koju Vučić neozbiljno i neodgovorno često ponavlja, o mnogo čemu. A i kakаv mu je to vajni prijatelj, taj šeik iz Emirata, kada ga ne interesuje da narod može da proglasi njegovog ličnog prijatelja Aleksandra lažovom, koji je javno tvrdio da će Er Srbija ‘do kraja godine dobiti 10 novih erbas aviona, i zaposliti 50 pilota’.
Ne pišem o arapskim prijateljima, Emiratima i Etihadu. Iznosim dokaze za sramno poslovanje ‘Er Srbije’, koja bi po Vučiću već odavno trebalo da radi po kriterijumima najrazvijenijeg dela sveta. Poslovanje bogatog, moćnog i uglednog Etihada sa današnjom ‘Er Srbija’, za razliku od jučerašnjeg prezaduženog JAT-a, moglo bi da se opiše kao šibicarenje, poslovanje daleko od svakog kodeksa poštenog poslovanja, a da ne govorimo o ‘kriterijuma najrazvijenijeg dela sveta’. Odnos ‘Er Srbije’ prema putnicima, građanima Srbije, otvoreno je ponižavajući, posebno kada pre poletanja aviona čujete glas stjuardese, koja posebnu, selektivnu dobrodošlicu poželi ‘gostima partnerskog Etihada’. Neprihvatljiva diskriminacija ostalih putnika, od kompanije čiji je većinski vlasnik vlada Srbije, a vicepremijer papagajski tvrdi da se svačiji novac isto poštuje…
Još 24. avgusta prošle godine poslao sam gospodinu Veliboru Vukašinoviću, tadašnjem vršiocu dužnosti generalnog direktora JAT-a, jedan mejl, gde sam između ostalog napisao:
„Da budem kratak, onoliko koliko je to moguće, a da ne pominjem sve probleme, poniženja i neprijatnosti, čiji sam svedok bio, a koje su putnici iz Stokholma za Beograd doživljavali na aerodromu Arlanda od dana kada je ukinuto mesto predstavnika JAT-a u Stokholmu. Pomenuću samo da sam u zadnjih 15 godina leteo između 8 i 14 puta godišnje na liniji Stokholm-Beograd-Stokholm. Uvek sam sedeo na 2F, a ako ono ne bi bilo dostupno, pomerao sam let za drugi datum. Ranijih godina u biznis klasi je uvek bilo nekoliko poslovnih ljudi, političara, službenika švedske ambasade i raznih organizacija. Zadnjih godina ih je sve manje i manje, a poslednje godine sam najčešće sedeo sam, ako na tom letu nisu bili i JAT-ovi piloti, koji su u Stokholmu bili na obuci na simulatorima. Nisam reagovao ni kada sam na devet letova umesto u fotelji 2F, i na nekim od tih letova moja supruga na 2D, sedeo na stolici iznajmljenih Avio-Geneksovih aviona, koji se uglavnom koriste za čarter putovanja. Na tim letovima i u tom avionu nisam mogao ni noge da ispružim, ni da napišem ono što sam planirao, a bilo mi je potrebno za neki od sastanaka u Beogradu. Žuljao sam kolena o stolicu ispred, a normalne sam građe, sa 85 kilograma težine i 185 cm visine i jedva se uglavio između naslona za ruke u tesno sedište.
Ono što je i iniciralo moje javljanje, odnosno prelilo čašu neobaveštenosti, maltretiranja i ponižavanja JAT-ovih putnika… a nikada ranije nisam reagovao na to, jeste:
- Da na par letova umesto tražene kafe, dobijem odgovor da se ni u biznis klasi ne služi kafa;
- Da umesto uobičajenog biranje između dva topla jela, dobijem suv sendvič, kome fali dan do isteka roka;
- Da i pored molbe da dobijem štampu (kada letim iz Stokholma za Beograd) da bi bio dobro informisan pre sastanaka, jer na satelitskim TV kanalima iz Srbije nemam vremena sve da pogledam, i štampu i jelo prvo posluže u JAT-u zaposlenim pilotima, koji se vraćaju kao putnici (kada su na tom letu), a putniku, u ovom slučaju meni, od štampe šta ostane;
- Da se dešavalo da na aerodromu „Nikola Tesla“ u Beogradu nisu imali vaučer biznis salona, pa dok sam čekao poletanja aviona koji kasni, nisam mogao da radim za kompjuterom;
- Da mi nisu smetala ni čekanja po više sati (i do četiri), što nema veze sa biznis klasom, jer sam imao razumevanja za JAT-ov nedostatak letelica, ali…
Teško sam mogao da prihvatim da mi i pored bukiranog mesta 2F na šalteru biznis klase kažu da ne mogu da sedim na 2F, jer na tom letu nema biznis klase. Kako sam morao da stignem u Stokholm, rekao sam da nema veze što nije biznis klasa, ali da sigurno postoji mesto 2F, na šta mi je odgovoreno da su ta mesta napred ‘zaključana’. Kada sam zamolio da moj kofer, koji je već bio na traci skinu sa trake, službenik je rekao da će da ode u kancelariju da sa nekim porazgovara, a da se ja obratim dami na šalteru JAT-a, koja mi je kratko odgovorila: ‘Tražite da vam se vrati razlika u ceni!’
U međuvremenu se vratio i službenik aerodroma i rekao da će on ‘zbog mene da otključa ta sedišta’. Na moje veliko iznenađenja, kada sam u poslednjim minutima ušao u avion, na tim ‘zaključanim sedištima’ već je sedela raskomoćena dama sa detetom, a iza nje još dve devojke. Moram da reagujem i na to da ste nedavno uveli i plaćanje za eventualnu zamene dana leta, ako zbog nezavršenog posla ili drugih razloga putnik pomera let za dan ili dva. Za tu (veoma retku promenu dana putovanja) treba da plate dodatnih 20 ili 50 evra? Nije bitno plaćanje ni cena, neka je samo i dva ili pet evra, ali imajući u sećanju da se nikada niste izvinili putnicima biznis klase za neprijatnosti i ponudili da im vratite novac, razliku između biznis i ekonomske klase, ili da ih kompenzujete kartama za druga letenja, da li ste svesni vaše drskosti?! Razlika u ceni povratne karte između ekonomske i biznis klase na letu između Stokholma i Beograda, kreće se minimum između 200 do 300 evra. Šta putnici, kada zamenite mašinu i kada nema ni biznis klase, ni toplog obroka, ni nes kafe, dobijaju za tih 200 do 300 više plaćenih evra? Zar vam nikada nije palo napamet da im pošaljete bar jedan mejl izvinjenja, ako ne i razliku od tih nekoliko stotina evra? Da li mislite da bi vam jedan Šveđanin, Danac, Englez … oćutao vaše ćutanje? Poslovni ljudi (kojima je primaran posao, a ne emotivna vezanost za kompaniju kojom lete) poštuju svoj novac i korektnost u poslovanju. Sumnjam da bi trpeli vaše ignorisanje ni da ste za sve letove na kojima nije bilo biznis klase, a bilo ih je mnogo, bespravno zadržali njihove hiljade evra. Niste im napisali ni dve reči: ‘Izvinjavamo se’. Niste ponudili ni kompenzaciju u kartama, nego ste ćuteći zadržali novac, njihov novac, što ne bi uradila ni jedna kompanija. Možda je u tome razlog što na letovima srećem putnike koji su ranije uvek leteli u biznis klasi, a sada u ekonomskoj, a na moje pitanje: Zašto? – odmahnu rukom ili kažu: ‘Zato što nismo ludi i što se ne osećamo dobro kada nas prave budalama’.“
Očigledno da ‘Er Srbija’ nema komunikaciju sa svojim putnicima. Delovi mejl poruke od 19. februara, dokaz su da sam kao putnik i kao Srbin, mesecima pokušavao da sramotu zadržimo ‘interno’, ali uz dobijene garancije za promene. Konstantno ćutanje ‘Er Srbije’ me je prisililo da javnost upoznam sa nacionalnim poniženjem, jer ‘Etihad’ o svemu odlučuje, mada vicepremijer Aleksandar Vučić sve to toliko veliča, tako da je ‘Er Srbija’ našla i zapaženo mesto i u izbornom spotu Srpske napredne stranke, koji se non-stop vrti na svim TV kanalima. Vučić se takvim radom ‘Er Srbije’ ponosi?!“.
Ovako se javnosti pokazuje komfor ekonomske klase u avionima „Er Srbija“
Ovako pokazuje „Er Srbija“ izgled i komfor u biznis klasi…
U sledećem nastavku videćete fotografije koje pokazuju kako u stvarnosti, februara 2014. zaista izgleda sedište u biznis klasi „Er Srbije“, kompanije čiji je suvlasnik bogati „Etihad“. To i takvo sedište, plaćeno cenom karte za biznis klasu, i naplaćeno čak preko 110 evra više od cene koja je objavljena u ponudi „Er Srbije“, nije viđeno ni u autobusima između, na primer, Beograda i Niša… Na primedbu da kartu naplaćuje 25% više od navedene cene, ljubazna službenica u poslovnici“Er Srbija“ u Stokholmu, uz izvinjenje je objasnila da ona ne može ništa da izmeni, jer je tako u njenom sistemu, a iz Beograda nije došlo odobrenje za promenu. Očigledno da iznos koštanja karte, koju putnik pročita na njihovom sajtu, i pored „poslovanja po kriterijuma najrazvijenijeg dela sveta“, za „Etihad“ i “Er Srbiju“ nema značenja. Treba napomenuti da putnik te „biznis klase“, čovek normalne građe i težine, na letu između Beograda i Stokholma satima sedi raskrečeno ili iskrivljeno, pa je jasno da na takvim letovima nikada nisam uzeo ni ponuđeni obrok. O tome i drugim neshvatljivim događanjima u sledećem nastavku. Čitaćete još jednu priču koja će, sa priloženim fotografijama, i vizuelno potvrditi staru srpsku izreku: “Spolja gladac, a unutra jadac”, a jadaca je, posle gašenja JAT-a, mnogo i neprihvatljivo više. Umesto da je obratno.
Nikola Janić
Poslednja vest: Ministar energetike i potpredsednik SNS Zorana Mihajlović, rekla je da će ugovor sa „Etihadom“ biti objavljen „da bi to Srbija videla“. Činjenica da li će objavljivanje ugovora biti „danas ili sutra“, za ministarku nema značenja. Ali za prevarene putnike ima, jer dugo i bezuspešno pokušavaju da dobiju odgovor na pitanje: Da li su po tom ugovoru „Etihad“ i „Er Srbija“ preuzeli i obaveze koje je prema putnicima imao JAT, ili nisu, kako tvrde iz „Er Srbije“!? A i da javnost Srbije konačno vidi napismeno (možda?) da u tom ugovoru postoji osnov za suprotno ponašanje odgovornih od onoga šta je Vučić mesecima pričao i obećavao.