0.8 C
Belgrade
subota. 8. februar 2025

Buy now

spot_img

Tajni i javni život

Marko Lopušina:
o U Skandinaviji i Srbiji, zbog ekonomske krize, dosta ljudi se otpušta sa posla. Zašto se to u Švedskoj radi javno, a u Srbiji tajno?

Nikola Janić:
– Hiljade i desetine hiljada ljudi ne možete otpustiti sa posla ”tajno”. Razlika nije u ”tajnom otpuštanju” već u stepenu informisanja javnosti o tim otpuštanjima bilo gde. U Srbiji, Švedskoj, Engleskoj… U švedskoj političari ne mogu do te mere da utiču na urednike švedskih medija, da bi oni prihvatili ulogu pasivnih posmatrača jednog procesa koji egzistencijalno utiče na celo švedsko društvo. Imaju toliko pameti da im ne pada napamet da traže tako nešto. Ako građani kontinuirano dobijaju informacije o razvoju krize koja je zadesila njihovu zemlju, celu Evropu i Ameriku, biće bolje pripremljeni za ono što je pred njima. Tako će biti manje iznenađenja i potresa, a i ljudi će lakše neti eventualno neprijatne i neophodne transformacije i odricanja koja ih očekuju.

Lopušina:
o U Beogradu se za gasnu krizu smatra da je produkt američkog mešanja u rusko-ukrajinske odnose. Šta Vi mislite o toj krizi, njenim posledicama i poukama?

Janić:
– Sve velike krize dolaze kao eskaliranje i kulminacija sitnijih, ali i mnogih političkih, socijalnih i ekonomskih dešavanja i promašaja. Amerika je vrlo četo inicijator tih dešavanja i uvek je prisutna po celom svetu, pa i tamo gde joj nije mesto. Neshvatljivo je da ta imperija, koja je prezadužena i de fakto se nalazi pred bankrotom, nastavlja sa stavovima, zahtevima, podvalama i pritiscima na ostali svet, kao da se ništa ne dešava i kao da oni, od kojih je sve krenulo, nemaju nikakvog udela u tome. Trebalo bi sagledati činjenice o tome čijim novcem Amerika godinama „diše” i decenijama izaziva potrese, patnje i ratove? Servilnost evropskih političara u odnosu na Ameriku je neverovatna. Dok se njihovi narodi guše i dalje izbegavaju, da o mnogo čemu udruženo kažu: dosta! Uostalom cilj stvaranja Evropske unije je da Evropa postane sigurnija, kompaktnija i jača, prvenstveno u odnosu na Ameriku? Na globalnom ekonomskom planu novoizabrani predsednik Barak Obama ne može mnogo da učini, ali sam siguran da će u amriökom društvu brzo doći do promena. Za svet je primarno važno koliko je Obama spreman da inicira promene u spoljno političkom delovanju Amerike, a mogao bi da počne smanjenjem arogantnosti američke administracije u odnosu na druge narode i države.

SVESNE LAŽI

Lopušina:
o Bio sam u zatvoru kod Biljane Plavšić u selu Hinseberg i saznao da izlazi na slobodu u oktobru. Koliko verujete u priče da Karl Bilt želi da Biljana uzme politički azil u Švedskoj, i da je primora da svedoči protiv Radovana Karadžića?

Janić:
– Nisam baš siguran da Karl Bilt želi da gospođa Plavšić ostane da živi u Švedskoj. Ne verujem ni da namerava da je ”primora” da svedoči, ali sam siguran da bi se, i on i mnogi drugi političari radovali njenom svedočenju, koje bi bilo protiv gospodina Karadžića.

Lopušina:
o Kakvi su odnosi između Srpskog saveza, čiji ste Vi predsednik i Saveza Srba u Švedskoj? Da li će se, i kada će se ta dva saveza ujediniti?

Janić:
– Već par godina nemamo nikakvih komunikacija i to ne našom krivicom. Neka gospoda, iz nekada Svesrpsko-jugoslovenskog saveza, koji je bio nastavak Jugoslovenskog saveza od pre par decenija, promenili su pre nekoliko godina i to ime. Ime su promenili i pored suprotne odluke donešene na njihovoj godišnjoj Skupštini, na kojoj sam lično prisustvovao. . Mi imamo ime ”Srpski savez”, registrovano i zaštićeno i mogli smo sudski da osporimo njihovu glupost, ali nismo želeli da se vučemo po švedskim sudovima i brukamo Srbe. Nadali smo se da će sami odustati od te destruktivne samovolje. Doveli su nas u situaciju da i u Švedskoj i u Srbiji ljudi ne prave razliku između ta dva imena. Često nam je stizala i njima namenjena pošta. Inače podvlačim i ovom prilikom da je savez, čiji sam predsednik, godinama pokušavao da se ujedinimo u jedan Srpski savez u Švedskoj, ali bez uspeha. Mada pojedinci svesno lažu suprotno, i da se ta njihova laž prihvata od dela njihovog članstva kao istina, postoji neoboriv, napismen dokaz za moju tvrdnju. Želju da se ujedinimo jednoglasno smo izglasali na našem godišnjem kongresu pre više godina u Norčepingu. Bio je prisutan i tadašnji njihov predsednik. Postoje i snimci kasnijih razgovora i sastanaka na kojima smo pokušavali da što hitnije dođe do sazivanje zajedničke Skupštine da bi se ta želja pretvorila u delo. Nažalost mišljenje i stav predstavnika njihovog saveza je bio da je, po njihovoj proceni, za to potreban ”proces od možda pet godina”. Međutim zadnjih godina sam protivnik bilo kakvog ujedinjenja, jer bi time dobili organizciju lokalnih grupacija, sa različitim stavovima o Bosni, prvenstveno važnosti opstanka Republike Srpske, o Kosovu i o Srbiji.

Lopušina:
o U čemu se razlikujete?

Janić:

– Razlika je u (ne)volji da se udruženo angažujemo za sve što je od opšteg interesa za Srbe u Švedskoj i za naše matice, ali i u tumačenju obaveze čelnih srpskih organizacija koje bi po meni morale da budu branik, zastupnik i garant etničkog i ljudskog prava, i podsticale integraciju naših ljudi u švedsko društvo, ne asimilaciju. Daću vam svež primer: Zbog opstanka Republike Srpske i budućeg mirnog suživota na prostorima Bosne i Hercegovine, kao uostalom i na svim područjima i sadašnjim državama koje su nekada činile poslednju Jugoslaviju, izuzetno je važna istina o svim dešavanjima, od raspada Jugoslavije do danas. Prošle nedelje je predsednik Saveza srpske omladine, gospodin Srđan Mladenović, poslao njihovom omadinskom savezu molbu da nam dostave adrese njihovih udruženja, da bi prosledili informativni materijal o dešavanjima u Bosni. Umesto adresa stigla je poruka gde je pisalo: ”Naša praksa je da budemo obazrivi kada dajemo informacije o našim članovima…”?!

Lopušina:
o Koje je informacije o njihovim članovima tražio predsednik vaše omladine?

Janić:
– Nije tražio nikakve informacije, već samo poštanske adrese udruženja, koje su uostalom javne. Izuzetno je tužno da je ponašanje njihovih mladih danas, skoro isto onome kako su se ponašali neki njihovi seniori za vreme građanskor rata u Bosni. I tada, dok je besneo rat, sabotirali su i sprečavali za nas pozitivne i korisne aktivnosti i informisanje, ako je to moglo da se realizuje od drugih, a ne od njih. Ovaj i ovakav odgovor o kome vam sada govorim napisao je i potpisao mladić koji je samo dva dana pre toga, sa još jednim zaposlenim u njihovom sekretarijatu, sedeo na mešovitom sastanku u crkvi u Štokholmu i govorio o njihovoj nesebičnoj odluci da se angažuju za svo važno i konstruktivno informisanje o Republici Srpskoj. Dan posle te poruke, umesto izvinjenja i traženih adresa, stigao je e-meil u kome dodatno pitaju predsednika naše omladine (dakle srpske, ne kineske ili avganistanske omladine), ”kakve će informacije da šalje” i da može da ih ”prosledi njima”, a oni će da pomognu da odu dalje na odredišta?! Oni koji čitaju ove redove verovatno se čude i smatraju neprikladnim da u ozbiljnom razgovoru, gde pominjemo Ameriku i Obamu, govorim o ovakvim dešavanjima. Ja ne mislim tako. Svet oko nas ne čine samo političke i intelektualne veličine. Svet je i čistoća, i prljavština, i pamet i glupost, ljubav i mržnja, zavist, zloba, samoljublje… a ponašanje ”malih” omogućava ”velikima” da rade na štetu većine.

BEZ PATRIOTIZMA

Lopušina:
o Da li je tačno da taj Savez Srba prodaje svoje prostorije koje su kupljene parama ljudi iz Srbije?

Janić:
Ne znam, ali sam o tome čuo i ranije. Prostorije o kojima pitate kupljene su još za vreme postojanja Jugoslovenskog saveza, pre raspada bivše Jugoslavije. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih došlo je do napuštanja tog saveza od Hrvata i Slovenaca. U njemu su ostali Srbi, Muslimani, Albanci, Rumuni, Crnogorci… i tada mu je promenjeno ime u Svesrpsko-jugoslovenski savez a, kao što sam već rekao, nekoliko godine kasnije došlo je do još jedne promene u ime koje sada koriste. Te se prostorije danas vrednuju na sumu koja varira između milion do skoro milon ipo evra, a neka gospoda smatraju da to pripada samo sadašnjim članovima tog saveza. Nekim udruženjima iz našeg saveza nudili su veće sume da bi prešli u njihov savez. Oni koji okreću kaput kako vetar duva, ili sa koje im strane zvecka novac (koji nije sigurno da će dobiti) nisu nam ni bili od koristi. Međutim ako bi došlo do promene njihovog statuta i nakon toga odluke o prodaji tih prostorija, to sigurno ne bi bilo, kao slučaj sa promenom imena saveza. Sva udruženja, koja su bila članovi Svesrpsko-jugoslovenskog saveza imaju pravo na deo nadoknade, bez obzira kojoj organizaciji ta udruženja danas pripadaju.

Lopušina:
o Da li se o tome diskutovalo…

Janić:
Ne diskutujem o nečemu što smatram da može biti od štete ili sramote za srpski korpus u Švedskoj. Ćutim godinama o mnogo čemu, mada se radi o ukupno par desetina ljudi koji su sve te godine cirkulisali u upravi i odborima tog saveza i njihovih udruženja. Verujte mi da imam dva kofera prepuna napismenog materijala, dokumenata, e-mailova i snimljenih razgovora (što imam zakonsko pravo kao novinar) koji dokazuju svaku od mene izgovorenu reč. A izgovorio sam ih veoma malo, ma da mi je muka od gadosti kojima su se služili pojedinci, koji su izabrani da nas predstavljaju i da se bore za naša prava, a u suštini ih malo interesuje šta se dešava sa narodom u Bosni ili na Kosovu. Nisu ih interesovale ni mnoge lične tragedije i patnje ljudi koji su posle ratnih strahota došli u Švedsku, a da ne govorim o zatvarenima i mučenima širom Hrvatske i Bosne. Njihov kontinuirani stav je bio ”možda”, ili ponekad ”da, ali ako ne smeta organizaciji”. I danas, kada su u pitanju osetljive teme, žele da se drže po strani. Ali zato u susretima sa predstavnicima naših matica ne štede reči kada lažu o drugima, ili neosnovano veličaju sami sebe. Izbegavaju svaka zajednička angažovanja za opšti interes, pa zbog toga trpimo i nepotrebne promašaje i neuspehe i tamo gde bi finalni rezultat mogao biti pozitivan. Takva dešavanja širom srpskog rasejanja su razlog što neprekidno, pa i u ovim godinama kada bi trebalo da se odmorim i malo pripazim na zdravlje, ponavljam i tražim i od Srbije i od vladajuće postave u Republici Srpskoj, da što hitnije naprave inventar organizacija i pojedinaca u srpskom rasejanju. Sve dok, iz meni nepoznatog razloga Ignorišu obavezu da konstatuju šta se gde može i ko šta može, da bi organizovano učinili ono što je već trebalo da se učini, nanosiće štetu i maticama i rasejanju.

SRBIJA – NI VAŠA, NI MOJA

Lopušina:
o Naš čovek bi rekao: ”Dokaz na videlo burazeru o onome šta si uradio, šta možeš da učiniš za rasejanje, i za maticu, i da vidimo ko si ti?”

Janić:
– Ako činjenice pokažu da si mogao, da možeš danas i da ćeš moći da doprineseš za bolje sutra, svih nas, dobro si došao. Ako se pokaže da si nas lagao, onda nestani zajedno sa tvojim titulama koje nisu razlog da bi zauzeo mesto nekoga ko je zaista ono što ti nisi.

Lopušina:
o Posle profesora Ivana Vujačića, DS za ambasadora postavlja diplomatskog činovnika g-dina Petrovića iako su na njega mnogi i licitirali. Kakve diplomate su potrebne dijaspori?

Janić:
– Iste kao i građanima u Srbiji. Srbija nije Vaša ili moja. Srbija je naša zemlja, bez obzira što Vi živite u njoj, a mi danas živimo izvan njenih granica. Ono što je meni neshvatljivo to je da ljude koji na programima stranih televizija, ne jednom već više puta, toliko pljuju Srbiju, da drugi učesnici u toj emisiji, na primer Hrvat iz Hrvatske, staje u njenu odbranu, postavljaju za ambasadore! Oni koji su, na primer, postavili gospodina Protića za ambasadora Srbije mora da su znali i da znaju da su nezvanična druženja, razgovori i ”privatni” stavovi i mišljenja te osobe, često efikasniji od svega što on zvanično govori kao ”ambasador Srbije”. Pitanje je zašto se tako nešto dešava Srbiji?

Marko Lopušina

Povezani Prilozi

1 KOMENTAR

  1. Gospodine Janicu svaka vam cast! U Svedskoj zivim veoma dugo. Odrastao sam u njoj. Gledao sam vas mnogo puta na svedskoj telseviziji i divio vam se. Citao sam vasu knjigu o selektivnom i netacnom informisanju o ratu u Bosni i Hrvatskoj. Citao sam vase clanke u Aftonbladetu, Expresenu, Dagens Niheter, Svenska Dagbladet i svaki put saznao dosta toga sto nisam znao a sto je vazno. Sve mi je to koristilo u diskusijama sa mojim drugovima na fakultetu. Moji roditelji vas obozavaju a ja i moji drugari i drugarice smo vam zahvalni za sve sto ste cinili i sto cinite za nas u ovoj zemlji. Ovaj vas intervju je istina i slazem se da titula nije dosta i da treba da se medjusobno pomazemo a ne kao sto su uradili ovi koji nisu dali adrese udruzenja predsedniku vase omladina. Da nam dozivite stotu!

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar
Ovde unesite svoje ime

Ostanite povezani

0FanovaLajkuj
0PratilacaZaprati
156PretplatnikaPretplatite se

Poslednji prilozi