4.6 C
Belgrade
petak. 7. februar 2025

Buy now

spot_img

Srpske igre bez granica

Srpske igre bez granicaSrbija ne miruje. Svakoga dana nekoliko novih ubistava, pljački, nelegalne ili ilegalne prodaje državne imovine. Svakoga dana sve veća dubioza i sve više mafioza. Nigde kraja, a ne znamo ni gde nam je početak. Postajemo „smešni“ sami sebi sa konstatacijama tipa „E, sad su uhapsili Hadžića, sada ćemo u Evropu“.

Oni malo pametniji, oštrijeg vida i jezika, pitaju se „Uhapsili su Hadžića, koji je sledeći korak u bezdan zvani Evropa“. Dok se mi pitamo, naše kamiondžije propituje šiptarska policija i carina na graničnom prelazu Merdare. I sve tako isptujući situaciju došlo je i do novog puškaranja za koje, gle čuda, nisu krivi ni Karadžić, ni Mladić, ni Hadžić. Krivi smo sami što dopuštamo takve situacije. Elem, da makar malo olakšamo novinarske duše, pozvali smo naše predstavnike u Švedskoj, one koji se bore da se istina sazna, ma kakva ona bila. Gospodin Nikola Janić, predsednik Srpskog saveza u Švedskoj odgovorio je na nekoliko škakljivih pitanja…

Goran Hadžić i Ratko Mladić su se skrivali godinama, nije ih bilo moguće pronaći. Sada su uhapšeni u roku od dva meseca, kako je to moguće, da li je to zbog stvarnog neznanja vlasti ili se čekao pogodan momenat za njihova hapšenja? Hadžić je uhapšen u momentu kada je došlo do odlaganja pregovora sa kosovskim vlastima, a Mladić posle posete Bramerca, da li to ima neke veze?

– Bilo bi neozbiljno opredeliti se za bilo koju mogućnost, sve dok ne budemo znali više, a to ćemo sigurno saznati. Ono što svi znamo, to je da je Bramerc bio mnogo puta u Beogradu, i da je sve vreme detaljno obaveštavan o svim koracima koje su srpsko tužilaštvo i srpska vlast preduzimali.

Srpske igre bez granica
Upad ROSA na srpsku teritoriju

Kosovske vlasti su blokirale srpsku robu na graničnom prelazu Merdare, a pokušaj zauzimanja dva granična punkta na administrativnoj granici sa Srbijom, dovode do razmišljanja zašto sve to u danima kada su pregovori odloženi za septembar? Da li je to igra Vlade nepriznate države Kosovo, pritisak na Srbe u Srbiji i na KiM, neki znak pred pregovore, šta je mogući scenario ukoliko Srbi ne popuste?

– Mislim da Šiptari, a i njihovi mentori, hoće da daju svima do znanja, a posebno Srbima, da je Kosovo njihovo a ne srpsko, i da Srbija sa time nema ništa i da ništa ne može da učini da bi to promenila. S druge strane, nije mi jasno da političari u Srbiji, koji sve vreme govore „nećemo da priznamo Kosovo“, pasivno dozvoljavaju da se Kosovo konstantno, korak po korak, sve više učvršćuje kao samostalna država. Njihove priče i deklarisanje da neće da reaguju na provokacije i „ko nas kamenom mi njega hlebom“ ili „hrišćanski je okrenuti drugi obraz“, u ovim danima nam sigurno nisu od koristi. Ne mislim na oštriji i odlučniji stav prema Šiptarima, jer to nismo u mogućnosti, nego prema zemljama članicama Evropske unije. Sve te zemlje su u Ujedinjenim nacijama, a rezolucija 1244 važi i dalje. U toj rezoluciji postoje i stavke koje idu u korist Srbiji i Srbija ima sva prava, a i mnoge mogućnosti, da reaguje i efikasnije zahteva da se prestane sa ignorisanjem te rezolucije u celini. KFOR, ako je tamo da zaista radi ono što bi trebalo da radi, nije smeo da dozvoli da specijalne jedinice Kosovske policije, po naređenju Hašima Tačija, pokušaju da preuzmu prelaze na severu Kosova. Da KFOR nije bio upoznat sa time na vreme su priče za malu decu. Očigledno da su počela testiranja i vežbe u onome što se priprema i što će se dešavati ubuduće. UNMIK postoji i dalje na Kosovu, što su Srbi izgleda zaboravili, i mislim da bi Srbija trebala da preusmeri prioritete, ako ne prvenstveno, onda istovremeno i paralelno treba da razgovara sa UNMIKOM o svemu i unutar okvira nadležnostima koje UNMIK i dalje ima na Kosovu.

Prošlo je 12 godina od ubijanja žetelaca kod Lipljana, krivci još nisu pronađeni… Kako to uvek pobegnu ili nema dokaza za ubice Srba? Nije bilo dokaza za Orića, za Tačija, Haradinaja, nije bilo dokaza za Brodarca, sada nema dokaza i oslobođen je i Kepiro, kako, zašto? Da li je to kampanja protiv Srba, loš odnos naših vlasti, koje ne reaguju na vreme, ne dostavljaju dokaze? Da li je moguće da su srpski krvinici od Drugog svetskog rata pa do danas ostali samo optuženi, uglavnom neosuđeni?

– Za sve ove osobe, koje ste pomenuli, postoje dokazi o njihovoj direktnoj ili komandnoj odgovornosti i učestvovanju u mnogim zločinima protiv Srpskog naroda i Srbije. Zašto se godinama ponavlja sramota da su srpski životi manje vredni (ili nevredni) u odnosu na druge narode i vere? Manje bi trebalo da nas interesuje razlog zašto neke sudije u Hagu donose oslobađajuće presude, za one, za koje postoje dokazi o krivici. Ne interesuje me ni zašto se mađarsko pravosuđe danas bruka i oslobađa nacističkog krvnika Kepira… Mene, a i sve građane Srbije, treba da interesuje iz kojih razloga mediji i političari u našoj matici godinama sarađuju na tome da se kritika na takve pravne gadosti svede i ograniči na izveštavanja u medijima Srbije?! I ne samo to, nego je ta njihova saradnja proširena i na ograničavanje mogućnosti centara naše dijaspore da govore, reaguju, i o činjenicama o stradanju našeg naroda obaveštavaju važne političke instance, i zahtevaju promene. Naravno i medije širom sveta. Svakim danom se te (ne)aktivnost u matici gomilaju, a srpska politička elita i srpski mediji nikako da „počiste pred svojim vratima“.

Još jedan vid pritiska na Srbe u rasejanju je i otpuštanje troje radnika koji su radili u mađarskoj televiziji…Dok mi u Srbiji ne smemo da dignemo glas protiv nacionalnih manjina, naše ljude otpuštaju, a naše vlasti ovde podržavaju nacionalne manjine koje dobijaju sve, a da ne moraju ni da traže? Ministar policije se izvinjava zbog toga što je policija tukla „nevinog romskog dečaka“ koga svaki drugi dan hvataju u krađi, ko će se izviniti srpskoj zajednici u Mađarskoj?

– Ministar za dijasporu, Srećković, bez obzira šta govori u medijima, sigurno se neće izviniti srpskoj zajednici u Mađarskoj. Ne zbog toga što on nema ništa sa time, nego zbog toga što taj čovek ne zna za reči „pogrešio sam“, „izvinjavam se“ ili „nisam uspeo“. Od osnivanja Ministarstva za dijasporu svi pokušaji institucionalnog, ili bar konstruktivnog delovanja „prave“ srpske dijaspore, kočeni su baš iz ovog ministarstva. A to je dostiglo drastične razmere za vreme „ministrovanja“ Srđana Srećkovića, istovremeno sa neviđenom hvalom u medijima za njegov rad. Koji rad? Ko je hteo da pokaže istinu za suprotno? Koga interesuju bezbrojni dokazi za suprotno? Dokazi da taj čovek jeste radio, ali ne u korist svih nas, već šta je uradio na slabljenju i dijaspore i Srbije. A što se tiče manjina, dosta je da slušamo poslanike tih manjina u Skupštini Srbije i da shvatimo da njih interesuje isključivo manjina. Ali njihova manjina u Srbiji, a nikako srpske manjine u respektivnim zemljama. Gospodin Balint Pastor se često oglašava u Skupštini Srbije o „potrebama manjina“ koje bi trebalo da imaju efikasnije i bolje medije na njihovom maternjem jeziku. A da li se taj poslanik u Skupštini Republike Srbije nekada, negde oglasio jednom rečju o smenjivanju srpskih novinara? Ili o sramnoj presudi kojom je krvnik Kepiro oslobođen. Možda to za njega nije sramota, kao što ni on, ni njegov otac, ne smatraju sramotom što ne dolaze jedanput godišnje (zadnjih nekoliko godina ih nikada nisam video) da stave venac na spomenik žrtvama koje su mađarski nacisti poubijali u Novom Sadu i bacili pod led… Ili kao političari, znaju da je među Mađarima podrška nacistima i dalje prisutna u tolikoj meri, da bi stavljanje venca na spomenik srpskim žrtvama, moglo štetiti i ocu i sinu, kao mađarskim političarima u Srbiji? Ja ne mrzim nikoga, a posebno ne mađarski narod. Ali mrzim i gadim se ljudi koji daju sebi za pravo da govore o srpskim zločinima u Srebrenici, a nikada o srpskim žrtvama u okolini Srebrenice, ili hiljadama srpskih civila ubijenih u Sarajevu, a da ne govorimo o ovim „sitnicama“ kao što je oslobađajuća presuda za Kepira i smenjivanju srpskih novinara. Dakle, ovo nije jezik mržnje sa moje strane, već reč istine i činjenica u Korenima.

Srpske igre bez granica
Kome si se izvinjavao ministre

A što se tiče Dačićevog izvinjenja  „nevinom romskom dečaku“, ne sećam se da je on upotrebio reč „nevinom romskom dečaku“, već se njegovo izvinjenje odnosilo na šutiranje, koje je on kada je priveden u stanicu, doživeo od jednog milicionera zaposlenog u policiji Republike Srbije. Interesantno je da medij, koji je tada poveo priču o „romskom dečaku“, i neprihvatljiv sadistički čin nekoliko milicajaca (onog ko je tukao dečaka, onog ko je to snimio, i komandira koji je to mirno posmatrao) predstavio kao rasizam srpske policije prema romskoj manjini, reč „rom“ ne pominje kada govori da je ista osoba uhvaćena u krađi. Isto tako je neprihvatljivo da nas mediji ne informišu kada će (i da li će) biti suđenje tim milicionerima. Romskom mladiću, koga su oni tukli, treba da bude suđeno zbog krađe i treba ga osuditi na najstrožu kaznu, jer za njega nema olakšavajućih okolnosti. Imao je i da jede i lepo da se obuče. Ali i milicionerima treba da se sudi, i takođe da budu osuđeni na najstrožu kaznu, jer su tukli i šutirali građanina Srbije kog su priveli u stanicu. Još nešto, što mediji nisu informisali (ili jesu, a ja sam to propustio) je da ne znamo detalje o razlogu privođenja tog dečaka u Vršcu, onog dana kada je šutiran, i da li je, i kako je, završen taj predmet? Istraga, suđenje i izrečena kazna? I na kraju bih voleo da nam B92 objasni da li je dečak krao zato što je pripadnik romske populacije u Srbiji, jer pretpostavljam da je to i dalje, ili zato što je lopov i kriminalac?

Nevezano za lopove i kriminalce (ili to ima veze sa takvima) dok Vam odgovaram na pitanja čujem Borka Stefanovića kako izjavljuje da su se pripadnici Rose, specijalne jedinice kosovske policije, povukli… Naglasio je da su se „pripadnici Rose povukli“. Bilo bi isto važno, ako ne i važnije od toga, da znamo: Ko se nije povukao, ili ko je ostao, umesto njih, na tim punktovima? A u Beogradu je situacija konfuznija nego na severu Kosova. Predsednik Tadić govori da Srbija neće ratovati na Kosovu što je logično. Ali je nelogično da istovremeno nije rekao da li će (ili je rešila da neće) da brani nenaoružane građane Srbije, ako šiptarski specijalci pucaju na njih. Ili je predsednik Tadić propustio tu činjenicu, jer je konačno shvatio da gospođu Gordanu Čomić, koja kažnjava i opominje poslanike u Skupštini Republike Srbije, koji pokušavaju da progovore o aktuelnim dešavanjima na Kosovu 26. jula, treba hitno i na neki „demokratski“ način prisiliti da da ostavku na mesto poslanika u Skupštini. Radi demokratije i radi Srbije!

Ankica Tomić

Povezani Prilozi

2 KOMENTARA

  1. DOSTA JE I DEMOKRATIJE I SVEGA ,KAKO STE DOSLI TAKO CETE OTICI. DECU DA POLJUBIMO I DOK SPAVAJU POZELIMO NIKAD ZEMLJE NASE JEDNE SRBIJE NESMEMO DA SE STIDIMO ,STA BI NAM DJEDOVI NASI KAZALI . KAKVA DEMOKRATIJA I SRANJA DOSTA , BRISU NAM ISTORIJU I NAS NEMAMO PRAVO DA SEDIMO

  2. Slazete li se samnom da sistemu u kojem se forsira sloboda manjinskih grupacija, a vecinske se ponizavaju i politicki odbacuju iz pravila jednakosti
    treba dati pravo ime, koje sigurno nije demos-kratein?? To bi pre bila kratija of minority, vlast minority nad vecinom.
    Slazem se da Romska populacija treba i mora vec jednom da prevazidje siromastvo i plemenski sistem, ali prevazici ne znaci prositi i krasti. To su radili od kad znaju za sebe. Prevazici plemenski primitivizam znaci pre svega razvijati radne sposobnosti, stvarati a ne prositi i krasti.
    A to sto su isprebijali tog mladica nije demokratski jednako kao i KAD PREBIJAJU BILO KOJE LJUDSKO BICE. Zato bi se Dacic trebao izvinuti svim osobama koje policija prebija bili oni iz „OBRAZA“, iz gay parade, iz ciganske mahale ili iz Knez Mihajlove ulice, JEDNAKO. Znate po kafanam ili ispred trgovina cucete cesto – U Srbiji su najzasticeniji kerovi i nac.manjine, a po SRbima moze sr..i kogod zeli. Dragi Borise, cujes li ti to?

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar
Ovde unesite svoje ime

Ostanite povezani

0FanovaLajkuj
0PratilacaZaprati
156PretplatnikaPretplatite se

Poslednji prilozi