4.6 C
Belgrade
petak. 7. februar 2025

Buy now

spot_img

Pismo sa Kosova ili godina pretnji

Spremnost Srba na Kosmetu da pretrpe udarac i da svesno čekaju sledeći, nešto je što naše protivnike najviše nervira. Ta trpeljivost se ovde prenosi sa kolena na koleno, a za to vreme mnoge su se vlasti promenile, pa i imena zemlje u kojoj živimo
Od svega što se u godini za nama dešavalo vezano za Kosovo i Metohiju izdvojiću samo nekoliko primera naše realnosti o kojima se ili malo govori, ili diže galama u smislu: „Tresla se zemlja, rodio se miš“.

Od prvog decembra na bankomatima NLB ekspoziture na Kosovu i Metohiji evro se može podići uz proviziju od pet evra, uz novi kurs po kome za jedan evro treba izdvojiti 125 dinara. Tako ćete proći ako sa svog dinarskog računa na bankomatu podižete evro. Ako preko aplikacije NLB Komercijalne banke sami kupite evro onda ste pošteđeni provizije i obračunavanja evra po navedenom kursu.

Prestanak rada NLB Komercijalne banke na Kosovu i Metojihiji, kao i ukidanje dinara za obavljanje gotovinskih i platnih transakcija pre nepunih 11 meseci, bili su nov izazov za Srbe sa ovih prostora, kako onih koji su koristili usluge pomenute banke tako i onih koji su račun imali u Poštanskoj štedionici. (To su bile jedine banke koje smo mogli da koristimo, odnosno da u njima imamo dinarski račun.)

Najugroženija kategorija ljudi bili su i ostali penzioneri, korisnici socijalne pomoći, privremene novčane naknade, dečijeg dodatka i sličnih davanja.

„Tiho utapanje“
Evo primera: privremena naknada iznosi 20 hiljada dinara i po nju korisnici iz centralnog dela KiM odlaze u NLB Komercijalnu banku u Kuršumliji. Pošto većina nema svoj auto, prinuđeni su da plaćaju taksi prevoz, pa ukupni troškovi puta za jednu osobu iznose tri hiljade dinara. To još i nije najgore. Zamislite muke teško bolesnih ljudi, nepokretnih, ljudi iz Metohije, Štrpca.

Posle nekoliko meseci maltretiranja dobar deo njih shvatio je da je rešenje uzimanje viza platne kartice i podizanje novca na NLB bankomatima na Kosovu i Metohiji, gde se do prvog decembra nije naplaćivala provizija, niti dinar obračunavao po tako visokom kursu.

Najnovija odluka NLB banke, na žalost, upravo je njih najviše pogodila, zato što gotovo niko od njih nema aplikaciju preko koje može da kupuje evro – jednostavno su mislili da im ne treba.

Deo nas funkcioniše i tako što jedni drugima prebacujemo novac (sa računa Poštanske štedionice na račun NLB Komercijalne banke), pa se taj novac prvo pretvori u evro i onda podiže na bankomatu – izlazimo jedni drugima u susret. Iznos koji možemo dnevno da podignemo je ograničen i kod većine je 300 evra, mada ima i kartica sa kojima se podiže i do 500 evra.


Ljudi pokušavaju podići novac na Komercijalnoj banci u Gračanici, oktobar 2023. (Foto: Snimak ekrana/Kosovo onlajn)

Da kažem i da od prvog do trećeg decembra niko nije mogao da podigne evro koji je kupio preko aplikacije. Oni kojima je novac hitno trebao išli su na opciju da sa dinarskog računa podižu evro na bankomatu i ostajali zatečeni provizijom, ali i odnosnom dinara prema evru.

Tako zbunjeni razgovarali smo ispred bankomata, razmenjivali informacije, bilo je i ružnih reči jer nemamo koga da pitamo, zato što službenici u pomenutim bankama sa nama nemaju ništa. Zato ništa nismo ni znali.

Najugroženija kategorija ljudi bili su i ostali penzioneri, korisnici socijalne pomoći, privremene novčane naknade i sličnih davanja

Jednostavno, desila se vrša (žetva), kako reče jedan srednjoškolac ispred bankomata dok je ocu podizao privremenu novčanu nadoknadu, a koji nema aplikaciju preko koje može sam da kupi evro. Neko je iz reda ispred bankomata dodao: „Uhvatiše nas na spavanju“, pa se još i nasmejasmo od muke.

Sledeći korak većine ljudi jeste instaliranje aplikacije i kupovina evra putem interneta, mada verujemo da će uslediti odluka NLB banke na osnovu koje će se svima nama naplaćivati provizija, jer nismo njeni direktni klijenti.

Većina nas, takođe, veruje da je sve to deo paketa našeg tihog utapanja u „državu Kosovo“. Sve se odvija postepeno, u fazama, i koliko god narodu to teško palo na kraju će biti proglašena „pobeda“. Po principu; zdravstvo i prosveta ostaju u sistemu Srbije, ali platni promet ide preko Prištine.

Naša policija?
Kada smo već kod pomenute vrše, da kažem da se ona odvija svih ovih meseci u Kuršumliji od strane srpske policije prema nama, Kosovcima, jer niko ne zna gde da parkira auto.

Fakat je da se u okolini NLB Komercijalne banke u pomenutom mestu nemate gde parkirati, i ukoliko ostavite vozilo bilo gde u blizini sa upaljenim žmigavcima, odmah je tu policija koja piše kaznu. Znaju oni da dolazite sa Kosova i Metohije samo do banke, ali milosti nema.

Mom prijatelju je supruga bila u autu i objasnila policajcu da joj je muž u banci, da brzo dolazi, što se i dogodilo. Pošto se zadržao 20 minuta, po proceni policajca, a on je bio spreman da toleriše 15, napisana im je kazna. Bili su na parkingu koji je bio gotovo prazan, ali nije predviđen za parkiranje građana već zaposlenih u zgradi preko puta.

Policijske rotacije (Foto: FONET/Jochen Tack/imageBROKER/Profimedia)

Videvši raspoloženje policajca dok se cenkao sa minutima, moj prijatelj je odbio svako objašnjavanje sa njim i kratko rekao: „Napište kaznu, ne želim dalje da razgovaram“. Naglasiću, svakome kome je kazna napisana nepropisno se parkirao u ulici gde je banka ili u sporednim ulicama, ne ometajući pri tome odvijanje saobraćaja.

Kada već pominjem NLB Komercijalnu banku da kažem i da sve pohvale idu službenicima u bankama širom Srbije, kada im se obratimo i kažemo: „Mi smo sa Kosova“. Dešava se da neko od njih kaže da je bolje da odemo u svoju matičnu banku – u Rašku, Kuršumliju, Vranje, Leskovac, zavisi iz kog smo kraja Kosova i Metohije – ali će ipak završiti sve što treba.

Znate, ne vezuje nas samo podizanje novca za banku već ima i drugih, administrativnih, poslova – krediti, dozvoljeni minus, uzimanje čekova, različitih potvrda, prijavljivanje nove lične karte i slično. Logično je, u mom slučaju, da kada podignem novu ličnu kartu u Niškoj banji gde je PU Priština, sa istom odem u NLB Komercijalnu banku u Nišu i završim sve što treba, a ne u Kuršumliju.

Stalni incidenti
Sledeće što bih pomenula jeste obeležavanje Dana zastave Albanije na Kosovu i Metohiji. Nije bilo pompe u smislu preteranog kićenja ulica, pucanja iz vatrenog oružja – a toga je bilo prethodnih godina – nekih većih vatrometa, okićenih automobila velikim zastavama Albanije kojima su prolazili kroz srpska mesta i celog dana provocirali, ali su u Gračanici napravili ozbiljnu provokaciju u večernjim satima, kada smo se najmanje nadali.

Valjda naviknuti na svakodnevno šikaniranje, dobacivanje, pogrdne reči, nismo nešto ni obraćali pažnju preko dana šta rade po ulici, sve je već viđeno hiljadu puta do sada.

Da ne ponavljam priču o Albancima koji su kroz Gračanicu slavili Dan zastave Albanije zadržavajući se ispred policijske stanice, dok su Srbi iz okolnih kafića izašli na ulicu i snimali telefonima šta rade – sve je to već poznato.

Srbi iz tog dela sela su ostali mirni, ali pomenuću da je problem mogao da nastane kod spomenika Milošu Obiliću, u neposrednoj blizini manastira Gračanica, gde su prvo divljali. Tu su iz obližnjeg kafića izašli Srbi i krenuli da brane zastavu Srbije koja se nalazi na jarbolu pored spomenika.

Spomenik Milošu Obiliću ispred manastira Gračanica (Foto: Radomir Jovanović/Novi Standard)

Svedoci tog incidenta tvrde da su Albanci hteli da zapale zastavu i da su dvojica kosovskih policajaca sprečila Srbe da im priđu i sukobe se sa njima. (Policija se tu zadesila jer čuva manastir, u ostalim delovima sela nisu ni pokušali da reaguju.) Videvši gužvu i galamu Albanci su ušli u auta i divljanje nastavili u drugom kraju sela nekih 200 metara dalje, odakle ima i najviše snimaka.

Povodom ovog incidenta nije bilo nikakve reakcije Kancelarije za Kosovo i Metohiju na čija smo saopštenja inače navikli, niti bilo kog drugog predstavnika vlasti iz Beograda – sve se svelo na lokalni nivo.

Valjda naviknuti na svakodnevno šikaniranje, dobacivanje, pogrdne reči, nismo nešto ni obraćali pažnju preko dana šta rade po ulici

Sledeće noći dogodila se eksplozija u okolini Zubinog Potoka koja je oštetila kanal Ibar-Lepenac. Sa posebnom pažnjom pratili smo dešavanja na severu pokrajine očekujući reakcije predstavnika zvaničnog Beograda, nadajući da će neko od njih pomenuti i incident u Gračanici. Reakcije su usledile i to prvo Marka Đurića, ministra spoljnih poslova Republike Srbije, a potom Kancelarije za KiM i ostalih.

O incidentu južno od Ibra ništa, kao da se nije dogodio. Razgovarajući o ovome pitali su se ljudi da li je trebala tuča da izbije, nije im jasno. „Da li je trebalo do sukoba da dođe, ne razumem, da bi se neko oglasio“, kazao mi je kolega. Zanimljivo je i to što Đurić sada govori o Kosovu i Metohiji kao ministar spoljnih poslova. Onda se nameće pitanje: Da li nije pominjan incident južno od Ibra iz razloga jer bi to bilo mešanje u unutrašnje stvari „susedne države“?

Prijateljica mi je rekla da je nešto slično pročitala i na jednom ruskom sajtu, gde su se ljudi pitali zašto reaguje Marko Đurić, a ne ministar unutrašnjih poslova – vezano za incident sa kanalom Ibar-Lepenac? To se pitamo i mi. Posle te večeri, opet je o Kosovu i Metohiji i predstojećim izborima „države Kosovo“ govorio Đurić, u svojstvu ministra spoljnih poslova. Mnogo je da bi bilo slučajno.

Sudska tiranija
Za kraj ovog pisma podsetiću vas na ranjavanje dvojice Srba na Badnji dan 2023. godine – dečaka Stefana Stojanovića od 11 godina i mladića Miloša Stojanovića starog 21 godinu. Naime, početkom decembra ove godine, znači više od godinu dana kasnije, održano je prvo ročište glavnog pretresa. Kako KoSSev prenosi, date su uvodne reči tužilaštva, odbrane i zastupnika oštećenih.

Advokat ranjenih mladića Miloš Delević potvrdio je da se osumnjičeni A.K. i dalje tereti samo za izazivanje opšte opasnosti. „On se već duže od godinu dana brani sa slobode, ne postoje nikakva ograničenja. To i nije najveći problem. Ne znam šta da kažem o optužnici Osnovnog tužilaštva u Uroševcu, a da me ne kazne. Njemu je u tački 2. optužnice stavljeno na teret izazivanje opšte opasnosti. I to ne kvalifikovani oblik ovog dela, već prvi stav“, kazao je Delević za KoSSev.

Prema njegovim rečima, za ovo krivično delo zaprećena je kazna od 6 meseci do 5 godina zatvora. Advokat Delević se obratio svim nadležnim institucijama, kako bi eventualno uticao na izmenu optužnice u pogledu pravne kvalifikacije dela, ali je ona ostala ista.

Sećate se, pomenuti incident izazvao je burnu reakciju zvaničnog Beograda, Međunarodne zajednice, pa i zvaničnika iz Prištine. Istog dana pomenuti Albanac, star 33 godine i pripadnik takozvanik Kosovskih bezbednosnih snaga, uhapšen je i određena mu je mera pritvora.

Na teret su mu se stavljala krivična dela: pokušaj teškog ubistva, izazivanje opšte opasnosti i upotreba oružja. Kasnije je prvo krivično delo izuzeto u zvaničnoj optužnici. Optuženi na prvom ročištu u martu 2023. godine nije priznao krivicu, i tada mu je mera sudskog pritvora preinačena u kućni pritvor na dva meseca. Ta mera je istekla 15. maja 2023. godine i nije produžena – brani se sa slobode.

Hospitalizacija ranjenog srpskog dečaka sa Kosova i Metohije, Stefana Stojanovića (11) nakon što ga je ranio albanski pripadnik KBS, 6. januar 2023. (Foto: Snimak ekrana/Jutjub/Kosovo Online)

Jedina reakcija u vezi ovog slučaja stigla je početkom decembra od Dalibora Jevtića, predsednika opštine Štrpce po kosovskom sistemu.

Šta da kažem na samom kraju ovog teksta i godine? Pritislo sa svih strana. Gde god da se okrenemo ne valja, ali i dalje trpimo. Bude trenutaka da se zapitamo odakle više crpimo snagu?

Kada se čovek suoči sam sa sobom po pitanju različitih stvari koje život nosi, tada donosi odluku o tome da li se predaje ili diže glavu, prihvata realnost bez obzira kakva je, i daje sve od sebe da kao pojedinac doprinese koliko može, čvrsto braneći svoje principe, i to samo zato jer veruje u pobedu – bira da se bori. Sve je na Kosovu i Metohiji borba. Naše trpljenje je borba, jer smo se davno suočili sa time da smo prepušteni sami sebi.

Spremnost većine Srba na Kosovu i Metohiji da pretrpe jedan udarac i da svesno čekaju sledeći, nešto je što naše protivnike najviše nervira. Ta trpeljivost se ovde prenosi sa kolena na koleno, a za to vreme mnoge su se vlasti promenile, pa i imena zemlje u kojoj živimo.

Možda baš mi budemo generacija koja će, konačno, dočekati oslobođenje – zašto da ne. Na kraju krajeva, mali Stefan je 2024. godine iz obližnje šume u okolini Štrpca doneo kući badnjak i pobedio, i onog koji je pokušao da ga ubije, ali i sud. I ove će, ako Bog da! Iz te njegove pobede mi ostali crpimo snagu i tako opstajemo više od jednog veka.

 

autor:Janja Gaćeša je dugogodišnji dopisnik Novog Standarda iz Gračanice. Ekskluzivno za Novi Standard.

Izvor Novi Standard

Naslovna fotografija: Ferdi Limani/Getty Images

Sourcestandard

Povezani Prilozi

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar
Ovde unesite svoje ime

Ostanite povezani

0FanovaLajkuj
0PratilacaZaprati
156PretplatnikaPretplatite se

Poslednji prilozi