Postovani gospodine predsedniče Vlade Republike Srbije,
posle ubistva premijera Zorana Djindjica mediji su preneli saopstenja mnogih organizacija nase dijaspore u kojima smo apelovali da se zaborave ranije podele i naglasili da je Srbiji prioritet opsta demokratija, a ne lokalno ogranicen stranački interes. Dnevni list srpske dijaspore, Frankfurtske ”Vesti”, objavio je saopstenje Srpskog saveza iz Svedske pod naslovom: ”Atentat sudbonosna opomena”, citat:
„Srbi u rasejanju saosecaju sa suprugom i decom gospodina Zorana Djindjica, isitce se u saopstenju Srpskog saveza i „Glasa srpskog naroda“ u Svedskoj i konstatuje da je „vise od 45 ubistava, koliko ih je izvrseno u Srbiji, nedopustivo u pravnoj i demokratskoj drzavi“.
Ocenjuje se da je hitac ispaljen u premijera „jos jedna trauma i tragedija celog srpskog naroda, ali i sudbonosna opomena i znak za neophodno jedinstvo i udruzene napore svih demokratskih i patriotskih potencijala, kako unutar tako i van granica otadzbine, za osmsljene aktivnosti koje bi doprinele boljoj buducnosti naroda i zemlje umesto eventualnog produbljivanja jaza, godinama prisutnog na politcčkoj sceni dojucerasnje Srbije. „Obracamo se Vladi Srbije, njenim institucijama i ministarstvima a posebno MUP s molbom da ne dozvole da u nastaloj euforiji emocija, uvedeno vanredno stanje u zemlji eskalira u desavanja koja ce Srbiju udaljiti, umesto da je priblize demokratskim i pravnim principima EU“, navodi se u saopstenju koje je potpisao Nikola Janic predsednik Srpskog saveza u Svedskoj.“
Danas, mesec dana posle, znamo da ovaj apel dijaspore nije dobio podršku od onih kojima je bio upucen. Umesto volje da se udruzenim naporima doprinese sredjivanju situacije u Srbiji i dalje vladaju vanredno stanje, medjupartiski razdori, a kod gradjana povecan strah i smanjena vera da se u matici zaista postuju ljudska prava. Novinari se zatvaraju, pritvoreni ponizavaju. U demokratiji se novinari ne hapse, a novine se ne zatvaraju ako objavljuju ono sto ne odgovara vlastima. Molim vas da omogucite da i drugi, u istom obimu kao i vlast, mogu da iznesu svoja misljenja, stavove, ili cinjenicnu i dobronamernu kritiku o desavanjima u nasoj matici. Pritvorene osobe su pred zakonom nevini sve dok ih sud ne proglasi krivim. Zaustavite ponizavanja ljudi. Izvedite pred sud one koji su ponizavajucim i nezakonitim metodama «obradjivali» one privedene koji u svom zivotu nikada nisu imali veze sa kriminalom, a jos manje sa ubistvom premijera Djindjica. Takvu «koleteralnu stetu» tokom vanrednog stanja ne prihvata pravna i demokratska Evropa i ona sigurno udaljuje Srbiju od evropske zajednice.
Umesto dobrodoslicom jedna francuska delegacija dijaspore docekana je nedavno pretnjom hapsenjem i konstatacijom da „policija dobro zna odakle dolaze i sa kim se vidjaju“. I savetom: „Vratite se bagro DSS-a i SPO-a, tamo odakle ste i dosli“. Da li to znaci da mi Srbi u rasejanju, pre naseg dolaska u otadzbinu, (da ne bi doziveli isto sto i kolege iz Francuske), treba policiji unapred da podnesemo spisak osoba sa kojima imamo nameru da se sretnemo i proslavimo uskrsnji praznik? Ili su srpski francuzi «zasluzili» ovakav poseban tretman samo time sto su u jednom od svojih saopstenja napisali, citat:
„Uhapsena je samo jedna kriminalna teroristicka grupa u Srbiji, uzevsi u obzir i one sitne kriminalce, dok druga grupa kriminalaca, koja zaista ima cvrste veze u Vladi, ostaje netaknuta ili se clanovi tih grupa proglasavaju „glavnim“(zasticenim) svedocima“.
Zaprepascujuce je i da se eventualni simpatizeri politicke stranke DSS-a ciji je lider, gospodin Vojislav Kostunica, na poslednjim predsednickim izborima u Srbiji dobio oko 67% glasova birackog tela karakterisu, tretiraju i opisuju kao «bagra»?
Ministarstvo za kulturu Vlade Srbije predlozilo je komisiju koja ce da ispitaju ko je, i sta je, u zadnje dve godine u medijima rekao ili napisao. Da ta komisija konstatuje sta je doticni novinar, politicar ili gradjanin mislio kada je u javnost, naprimer pre dve godine, izneo stav ili podatak koji je bio suprotan onome sta je govorio ili predstavljao premijer Djindjic?! Znaci li to da ce se u sutrasnjoj Srbiji kaznjavati novinari za ono sto su tokom proteklih godina, i ustavom zagarantovanog prava slobode reci napisali juce? Osnivanje ovakve komisije predlazu predstavnici iste republicke vlasti koja je do juce glorifisala i bila garant tog prava, a danas smatraju da tu Ustavom zagarantovanu slobodu, sutra mogu kaznjavati i retroaktivno? Dok vanredno stanje drugima nalaze cutanje, clanovi vase Vlade i predsednici partija clanica koalicije DOS-a svakodnevno iznose neosnovane optuzbe. Gospodin Nenad Canak, bez ikakvih pravnih posledica, ide toliko daleko da insinuiranim optuzbama upire prst u gospodina Kostunicu i DSS kao krivcima za ubistvo premijera Djindjica? Da li je zaista u pitanju slucajnost da politicke neistomisljenike i protivnike najvise u medijma optuzuju oni celnici DOS-a, koji kontinuirano govore o svemu sta ce ciniti ubuduce, a ne odgovaraju na pitanje: zasto nesto od toga sto rade danas i sto najavljuju da ce ciniti sutra, nisu ucinili u periodu njihove vladavine pre ubistva premijera Djindjica?
Slucajno ili namerno, ali sigurno veoma upadljiva je i isticana cinjenica da su skoro svi krivci i pritvoreni kriminalci iskljucivo simpatizeri partija koje su izvan DOS-a? Da li se pojedinacna naklonost kriminalu zaista nalazi u politickom (i to selektivnom) opredeljenju? Takva teorija je sigurno neodrziva kao sto je izvesno da za mnoge predlozene izmene zakona i produzeno vanredno stanje ne postoji podrska Zapada. Kao clan Saveta svedske vlade po pitanju Integracije i etnicke ravnopravnosti, upoznat sam sa cinjenicama koje ovoj tvrdnji daju potreban legitimitet. Danas srpska dijaspora, koja je uvek osecala za svoju maticu i bila solidarna sa Srbijom, balansira na zici razapetoj izmedju onoga sto objavljuju mediji u otadzbini i suprotnog izvestavanja koja citamo u cenjenim novinama, cujemo i gledamo na tv kanalima zapadnih zemalja u kojima zivimo. Mnogi se plase da zbog takve razlike posete Srbiju.
U odredbi o vanrednom stanju, u clanu 2 kaze se sledece: »Smatra se da su ispunjeni uslovi za proglašavanje vanrednog stanja na delu teritorije Republike Srbije kad se preduzimaju aktivnosti kojima se ugrožava: ustavni poredak, bezbednost Republike – njena suverenost, nezavisnost i teritorijalna celokupnost, obavljanje privrednih i društvenih delatnosti, ostvarivanje i zaštita sloboda, prava i dužnosti čoveka i građanina i rad državnih organa».
Aktivnosti i efikasnost policije tokom proteklih mesec dana, dokumentovane su od odgovornih na redovnim i vanrednim konferencijama za stampu. Specijalna jedinica, tako zvane crvene beretke, rasformirana je. Ministar MUP-a, gospodin Mihailovic, izjavio je da se na slobodi nalazi jos samo nekoliko odgovornih za tragediju koja nam se desila i zbog cega je uvedeno vanredno stanje. Ukoliko ne postoji nesto izuzetno mocno i destruktivno sto nasoj i stranoj javnosti nije poznato, nadam se da cete se sloziti s konstatacijom da, imajuci u vidu gore navedeno, u Srbiji vise ne postoje aktivnosti kojima se «ugrožava: ustavni poredak, bezbednost Republike – njena suverenost, nezavisnost i teritorijalna celokupnost, obavljanje privrednih i društvenih delatnosti, ostvarivanje i zaštita sloboda, prava i dužnosti čoveka i građanina i rad državnih organa».
Kao drzavljanin Jugoslavije (i Svedske) i u ime veceg dela nase dijaspore molim vas da se zauzmete za hitno ukidanje vanrednog stanja. Policija jedne pravne i demokratske drzave trebalo bi da je sposobna da unutar svojih redovnih zakonskih ovlascenja pruzi i garantuje bezbednost i gradjanima i drzavi. Ubedjen sam da Srbija po tom pitanju nije izuzetak i da Evropa ne prihvata kao dovoljan razlog za trajanje vanrednog stanja to sto je manji broj kriminalca, umesanih u ubistvo premijera Djindjica, jos na slobodi. Vanredno stanje se po misljenju mnogih vec transformisalo od korisnog u stetno. Neshvatljive i neprihvatljive su mnoge kontradiktornosti kao, naprimer, izjava gospodina Cedomira Jovanovica beogradskoj televiziji B92, u kojoj tvrdi da su za stanje u zemlji krivi DSS i gospodin Kostunica koji je, citat:
„Dosao ne mesto Milosevcća potpuno nespreman da bilo sta promeni, i vsše nego spreman da se pojavi kao prepreka onima koju su bili spremni da demontiraju stari sistem“ a vezano za podpredsednika Vlade Republike Srbije, gospodina Nebojsu Covica, dodao je da su on i Covic „dva sveta“, i naglasio, citat: „Dok sam ja 1996. godine bio na mitingu na Trgu Republike sa Djindjicem on je sa Miloševićem bio na kontramitingu. Dok sam ja bio na predizbornom mitingu predsednickog kandidata Miroljuba Labusa, on je bio na mitingu Kostunice“.
Znaci li to da je gospodin Nebojsa Covic bio Milosevicev covek, a da je zaista Kostunica kriv sto je Covic danas podpredsednik Vlade Republike Srbije, umesto da je «demontiran»?
Imam obavezu da iznesem misljenje dijasporie da je jednostrano i kontinuirano optuzivanje DSS-a i gospodina Kostunice, koji je bio predsednik SRJ, za sve i svasta, dalo je suprotan rezultat od onog koji je neko ocekivao. Situacija u zemlji i uvedeno vanredno stanje ne odnosi se na Crnu Goru vec iskljucivo na Srbiju, pa bi njena vlada trebalo i da snosi primarnu odgovornost za sve sto se desavalo i sto se desava u republici. Takodje podvlacim da organizacije nase dijaspora ne zele da pripadaju i ne podrzavaju jednu partiju. Dokaz tome su dole navedene tacke iz saopstenje o koordiniranom ujedinjenju dijaspore, izdatog od «Glasa Srpskog naroda», datiranog 1. februara 2003. godine, znaci dva meseca pre ubistva gospodina Djindjica, citat:
Ujedinjena srpska dijaspora nece tolerisati bilo kakva rivalstva, ispoljavanje mrznje ili stavove koji selektivno izdvajaju ljude ili partije – zbog njihovih politickih opredeljenja.
Ujedinjena srpska dijaspora prihvata sve ljude, organizacije, pokrete i partije kojima je ljubav za narod i otadzbinu ispred mrznje prema predhodnim (ili budicim?) vladama i partijama, dakle mrznja koja se ispoljava uglavnom posle prelaska vladajuce partije u opozicionu.
Ujedinjena srpska dijaspora postuje svacije politicko opredeljenje (jedno od primarnih ljudskih prava coveka) a vrednovanja organizacija i pojedinaca, koji se pridruzuju nasem pokretu ujedinjenja, zasnovana su iskljucivo na osnovama koje su od opste koristi srpskom narodu i u maticama i u rasejanju.
Predsednistvo Ujedinjene srpske dijaspore delovace bez pojedinacnog liderstva a njeni clanovi (predstavnici respektivnih zemalja) bice oni za koje smo sigurni da prihvataju sve ljude, bez obzira da li su oni sadasnji ili bivsi cetnici, komunisti, vernici ili ateisti. Jednopartiske vizije, bez obzira da li su u pitanju ranije iskljucivo komunisti a danas jedino „demokrate“, nije osnova ni jednog demokratskog drustva. Mnoge zapadne zemlje imaju svekolike partije suprotnih politickih opredeljenja i stavova a da im to nije smetnja opstem demokratskom i ekonomskom napretku. Naprotiv. Politicki dijalog i ljudsko komunicirane uvek jacaju narod i drzavu”.
Dozvolte da ovim recima i zavrsim ovo otvoreno pismo koje je bilo jedina mogucnost da istovremeno licno Vas, a i javnost otadzbine, obavestim o nasem pogledu na desavanja u Srbiji. Nadam se da ce ga mediji objaviti, s obzirom da u njemu ne pisem nista sto bi se kosilo sa uredbom o vanrednom stanju, vec u njemu, posle mnogih dijaloga i razgovora, iznosim misljenje vecine predstavnika nasih organizacija u rasejanju.
Nikola Janić,
Predsednik Srpskog saveza i ”Glasa Srpskog naroda”,
inicijator ujedinjenja srpske dijaspore,
izdavac i glavni urednik casopisa Srba u rasejanju ”Koreni” i
clan Saveta svedske vlade po pitanju integracije i etnicke ravnopravnosti