Postovani gospodine ministre,
Obracam Vam se pre svega kao ministru ali isto tako i kao zemljaku i coveku. Pisem Vam iz razloga sto ni moja dusa ni srce, ni moja pamet (bilo kakva i kolika da je) ne mogu da shvate i prihvate ono sto se u poslednje vreme u Srbiji desava ili ne desava po pitanju informisanja. Mnogima od nas koji decenijama zivimo van granica voljene grude, otadzbine Srbije i Jugoslavije, cesto se pricinjava da smo mi, koji smo geografski toliko daleko, ne tako retko u brizi i mislima blize nasem narodu nego sto je to njihov ministar. Vi zivite medju njima ali ostaje i nase opravdano pitanje: da li ste i sa njima?
Kao predstavnik Srba u Svedskoj vremenom sam postao i njihov „dezurni telefon“. Mnogi Srbi javljaju se da bi glasno izgovorili i opisali sta osecaju, zele ili planiraju. Duzan sam da Vam prenesem nekoliko pitanja i razmisljanja koja preovladjuju kod nasih ljudi:
Dakle za nas je neshvatljivo da se 1998. u Srbiji zabranjuje izlazenje srpskih novina, dok istovremeno dozvoljavate da u Srbiji i dalje nesmetano izlaze siptarski listovi (na primer Koha Ditore), u kojima se otvoreno poziva na terorizam i razbijanje Srbije i Jugoslavije. Dok na Kosovu i dalje ginu srpski policajci, u siptarskim novinama se velicaju i podsticu zlocini OVK, a da Vi kao ministar za informisanje, ne reagujete?!
Osudjujete na kaznu zatvora srpsku decu sto po fasadama ispisuju grafite. Istovremeno i sudijama koji su izrekli presudu i clanovima vlade pa i „golubovima na grani“ mora biti poznato da je Kosovo vec dugo preplavljeno jos opasnijim grafitima a da zbog njih niko nije ni sudjen ni osudjen.
Neshvatljivo je da ogranicavate, kaznjavate i sudite srpskim a istovremeno dajete vize stranim novinarima, mislim iskljucivo na one koji nemilosrdno lazu, blate i pisu cesto jos gore nego sto deo domace stampe moze i pomisliti. Kod naseg ambasadora u Stokholmu bas takvi svedski novinari i TV reporteri koji godinama pljuju po svemu sto je srpsko (pa i oni koji javno vode kampanju da se od predsednika sadasnjih zemalja a bivsih republika, ucesnica u gradjanskom ratu u bivsoj Jugoslaviji jedino nas predsednik izvede pred haski Tribunal), stalni su gosti na prijemima u ambasadi. Da li zbog ambasadorovog nedovoljnog poznavanja njihovih pisanja ili…? Medjutim, izgleda da sto se vise slade srpskim djakonijama postaju sve orniji za jos prljavija pisanja o Srbima. U zamlji sudite srpskim urednicima zbog (izmedju ostalog) vredjanja gospodina Milosevica i gospodina Seselja, a dozvoljavate da se mnogo vece uvrede svakodnevno upucuju prvenstveno njima, ali i Srbima uopste, bas od te nekolicine zapadnih novinara kojima cesto ukazujete gostoprimstvo.
Srpski sudovi izricu astronomske kazne pojedinim urednicima srpskih novina dok istovremeno drzavljanin Jugoslavije i gradjanin Srbije, gospodin Adem Demaci, bez ikakvih pravnih posledica, u stranim i albanskim medijima na Kosovu, vredja sve srpsko. Javno i kontinuirano on preti i srpskom narodu i srpskoj drzavi i poziva kosovske albance na oruzane akcije za otudjivanje delova Srbije u korist stvaranja Velike Albanije. Sepureci se i pricajuci najkraci vic o gospodinu Milosevicu, Adem Demaci ne propusta da stranim novinarima i gostima saopsti tvrdnju da u Srbiji nema pravde. Da li je u pravu?
Srbi iz Svedske ocekuju od Vas odgovor i komentar na ova pitanja. Ako vi odaberete cutanje onda o delovanjima i izjavama gospodina Demacija, o tvrdnjama stranih reportera ili o pisanjima u pojedinim srpskim listovima, zakljucke moramo donositi sami i ne cekati da objasnjenja dodju sama od sebe. Medjutim ja bih Vas u svoje licno ime, u ime organizacije koju predstavljam i u ime ostalih Srba zamolio da date komentar i na moje sledece tvrdnje, odnosno da su u Vasem neposrednom okruzenju prisutni i po sve nas stetne arogantnost; sabotiranje informisanja o Kosovu; zloupotreba polozaja; bahato neobaziranje na dobronamernu i konstruktivnu kritiku; nezainteresovanost za mogucnost sirenja istine u zapadnim zemljama i neznanje koje je prepreka znanju i dobroj volji da se po tom pitanju hitno ucine neophodne i po narod i drzavu zivotno vazne promene.
Ciji ste Vi ministar gospodine ministre? Ciji interes i egzistencijalno odrzanje vi branite i zastupate? Interes dve partije ili potrebe srpske drzave i srpskog naroda? Vasa neodredjenost stavlja i mene (koji sam inace po prirodi uvek naklonjen onoj strani koja planira i obecava bolju buducnost ali ne pripadam ni jednoj partiji u Srbiji) u situaciju da u necemu i branim, na primer, gospodina Milosevica. Sigurno je da gospodin Milosevic nije ni rekao ni savetovao ili naredio Vama, a Vi vasem pomocniku sa zaduzenjem „za inostranu javnost“, da putem „svog“, Satelitskog programa RTS-a javno savetuje Srbe da po pitanju informisanja o Kosovu ne treba da cine nista organizovano?!
Ako ste vi ministar srpske drzave i srpskog naroda, a ne odredjene druzine, onda je takodje cudna i istina da vas pomocnik gospodin Popovic prekida sve razgovore o stvaranju srpskog informativnog centra u Svedskoj odmah nakon moje ocene da je takav centar, ako bi iskljucivo bio vladin a ne u simbiozi sa drugim organizacijama, bio osudjen na propast. Potreba vaseg zamenika za stalnim monologom i njegovo pomanjkanje sluha za bilo kakve savete, ideje i predloge onih Srba koji na Zapadu zive decenijama, koji znaju sta govore i koji uglavnom o svom trosku pokusavaju da odrze vec ostvarene kanale za plasiranje kao i za dobijanje za nas korisnih informacija – prelazi sve razumljive granice.
Nije bez vaznosti ni pitanje da li je gospodin Popovic, po vasem ovlascenju i nalogu, rekao voditelju emisije „Na direknoj liniji“ Aleksandru Vlajkovicu: „Janica vise nemoj da pustas da bude gost u emisiji“. Na cemu je zasnovana njegova zabrana da se Nikola Janic pojavljuje na Satelitskom programu RTS? Sigurno ne na cinjenici da je Janicevo ucestvovanje i njegova blaga i dobronamerna kritika u tim emisijama od mnogih gledalaca, od voditelja Vlajkovica, od gospodina Komrakova, od vaseg pomocnika gospodje Radmile Visic pa i Vas licno, koji ste bili gost u jednoj emisiji, uvek okarakterisano kao sadrzajno i konstruktivno. Tragicnost ovako primitivnog i neosnovanog ponasanja ostaje u cinjenici da se pojavljivanje jednog drzavljanina demokratske Srbije i Jugoslavije u emisijama RTS-a osporava iskljucivo zbog njegove opravdane kritike iznesene u Reviji 92 i u televiziskoj emisiji „Gost nedelje“ na Studiju B. Preciznije receno radi se o podatku da sam u vreme kada je ceo svet govorio o srpskim zlocinima nad siptarima, vise od dve nedelje cekao da bas preko gospodina Popovica dobijem od Vas obecani materijal o stradanju srpskih civila na Kosovu. (Uzgred receno, deo tog materijala sam, i pored velikog, nepotrebnog i stetnog zakasnjenja, uspeo da proguram na svedskoj televiziji.) Medjutim u arogantnoj i iskompleksiranoj odluci o zabrani mog pojavljivanja na RTS-u ide se jos dalje pa Satelitski program iz osnova menja od dve srpske organizacije poslat tekst sa pozivom Srbima i srpskim organizacijama u dijaspori za hitno organizovanje na ostvarenju profesionalnog informisanja zapadnih zemalja o situaciji na Kosovu. U redakciji Satelitskog programa RTS-a i dalje nema interesa za interes Kosova i Srbije vec iskljucivo za dosledno sprovodjenje volje Miodraga Popovica. Tako se iz poruke o potrebi organizovanog informisanja na Zapadu – izbacuje i moje ime. Tolika „zabrana“ samo je otezala predstavnicima srpskih organizacija i Srbima iz Danske, Austrije, Svajcarske, Italije, Holandije… da odmah govore sa onim ko im moze pruziti tacne informacije. Morali su da zovu po nekoliko puta. Inace moje ime, kao ime, nije uopste bitno, vec cinjenica da sam vec 8 godina predsednik „Glasa srpskog naroda“ a poslednjih godina i potpredsednik Srpskog saveza i glavni urednik nasih novina. Za ovu konkretnu akciju od vaznosti je da sam (svidelo se to Vama ili ne) tvorac ove ideje i jednog (na osnovu dosadasnjih proboja u svedskim medijima i medju svedskim politicarima) dobro razradjenog nacina prilazenja i ostvarenja ove nase potrebe. Na nas zahtev da se poslati tekst korektno prezentira gledaocima, Satelitski program je bez nekog komentara ili dijaloga odgovorio prestankom objavljivanja ove i za drzavu i za srpski narod vazne i korisne poruke.
Zar Vama samo nekoliko primera koje sam naveo (ne zbog moje povredjene sujete vec sto licno mogu da ih dokazem) nije dovoljno da shvatite da i ovako sitna i banalna desavanja doprinose zakljucku da iz vaseg kabineta, pored pomenute arogantnosti, proizilazi i steta koja se nanosi i ministarstvu i RTS:u i srpskom narodu u celini? Kao jednom od ministara tako hvaljene vlade narodnog jedinstva, duzan sam da vam prenesem uverenje da se to jedinstvo, koje bi koristilo narodu, medju srpskim narodom ne primecuje kao jedinstvo sa njima. Umesto toga sve vise je upadljiva odvojenost i zacudjujuca potreba i upurnost pojedinaca u pokusajima da se penju u visine na kojima ih ne bi mogli svrstavati u „deo“ naroda. Na visinama je vazduh redak pa ce vremenom ovakvi pokusaji postati ne samo zamorni vec i pogubni i za njih i za njihove poslodavce koji dozvoljavaju prisustvo i delovanje ljudi kao sto je, naprimer, slucaj sa vasim pomocnikom „zaduzenim za odnose sa inostranom javnoscu“
Ja licno, od emotivnog ucestvovanja u svim desavanjima koje je narod kome pripadam doziveo i preziveo zadnjih 8 godina, nateran na razmisljanje i sagledavanje cinjenica, nemam straha od bilo cijih visina pa sebi dozvoljavam i da Vas upitam: na osnovu kojih moralnih osnova Vi i vas pomocnik, gospodin Popovic, mozete danas zameriti stranim novinarima na njihovom jednostranom i pristrasnom izvestavanju? Ili mislite da ja, kao predsednik „Glasa srpskog naroda“ (srpske organizacije koja je za ovih 8 godina, do danasnjeg dana, imala 48 pojavljivanja na svedskim medijima i ciji su clanci, rasprave i druga pisanja objavljivani na desetine u mnogim svedskim novinama) mogu mirne savesti i dalje traziti od svedske vlasti i medija da postuju slobodu govora i eticke propise, da svestrano informisu iz Jugoslavije i da mi kao srbinu dozvole i buduca pojavljivanja u medijima? Da li su kod nas u Srbiji shvatanja o demokratiji i slobodi govora i reci definisana na neki poseban i za normalne ljude nerazumljiv nacin? Da li su nasi zakoni drugaciji ili je mozda dovoljno da je osoba zamenik nekog ministra pa da se moze staviti iznad zakona, propisa, morala i etike, a da istovremeno na sav glas tvrdi kako se o sve to iskljucivo oglusuju demokratske zapadne zemlje? Da li je meni uopste moguce da na osnovu prava svedskog slobodnog gradjanina i slobode govora (bez licnog stida) i dalje trazim ravnopravno ucesce Srba na programima svedske televizije, kada zamenik srpskog ministra za informisanje i glavni urednik Satelitskog programa RTS-a zabranjuje pojavljivanje srbinu na srpskoj televiziji? Za koga je shvatljivo i prihvatljivo (i ko dozvoljava?) da se to cini samo zbog od mene iznesene istine o pasivnosti naseg ambasadora u svedskoj, gospodina Aleksandra Prlje i neprihvatljivim propustima vaseg pomocnika, gospodina Popovica? Takvo ponasanje ne moze ni jedan posten covek da shvati ili prihvati, a najmanje oni Srbi koji shvataju svu vaznost sirenja istine o desavanjima na Kosovu. Uredjivacka politika Televizije Srbije sigurno nije takva da se na osnovu nje onome ko je ucestvovao u mnogim emisijama RTS-a i cije je pojavljivanje uvek okarektarisano kao sadrzajno, korektno i korisno, zabrani dalje pojavljivanje samo zbog drskosti, neznanja, povredjene sujete i odluke jednog coveka. Budite uvereni da Nikoli Janicu ni u dzep ni iz dzepa sto mu Miodrag Popovic zabranjuje ucestvovanje na programu ciji je glavni urednik (nazalost) bas on, gospodin Popovic. Janic vec 32 godine zivi van granica svoje otadzbine i sigurno je da u svojoj 56-oj godini nema neke licne potrebe za „pojavljivanjem“. Ali i kao coveka i kao Srbina brine me sto se ovakvim drskim, arogantnim i primitivnim ponasanjem nanosi steta ugledu i verodostojnosti celom RTS-u i Satelitskom programu koji se u svojim oglasima cesto obraca Srbima na Zapadu sa tekstom kojim ih poziva da „nasem i vasem Satelitskom programu“ pruze finansisku pomoc. Nasa organizacija je to jednom ucinila (doduse samo skromnim prilogom od 1.500 DM) ali je pitanje da li pojedinci i ostale demokratske srpske organizacije u dijaspori imaju osnova i razloga da i u buducnosti ponove pomoc koja se rado prima ali retko uzvraca? Ovakvo reagovanje glavnog urednika Satelitskog programa, gospodina Miodraga Popovica, osobe prepune samog sebe a lisene osecaja ljubavi prema svom narodu i odgovornosti za svoja dva radna mesta (gospodin Popovic je i vas pomocnik i glavni urednik Satelitskog programa RTS) dovodi do lancanih reakcija medju Srbima. Mogucnost delovanja takve osornosti zamenika jednog ministra srpske vlade (i cutanje doticnog ministra) dovodi do zakljucka da se nasa voljena drzava Srbija danas nalazi u kosmaru i vrtlogu samovolje i arogantnosti i da se mora graditi jedan novi tip opozicije. Opozicija u Srbiji, kojom danas vlada koalicija raznih partija pod imenom „Vlada narodnog jedinstva“ mora preci na sistem kanalisanja svog oponiranja prema pojedincima, bez obzira kojoj partiji pripadali. Vodilja ovakvoj opoziciji mora biti: da li je rad i vrsenje politickih i drzavnih duznosti i funkcija u granicama zakona i potrebe, odnosno iskljucivog interesa nase drzave i naseg naroda?
A kada se postuje dostojanstvo i interes svog naroda – onda gubi vaznost i cinjenica kako nam se zovu ili kojim partijama pripadaju ministri i njihovi pomocnici. Samo da nisu Popovici?!
Nikola Janić