4.6 C
Belgrade
petak. 7. februar 2025

Buy now

spot_img

(Ne)ljudi su među nama…

Nije sramota imati problema sa zdravljem. Na božićni dan 2014. trebalo je u Naka bolnici, dvadesetak kilometara od moje kuće, da legnem na dodatna ispitivanja posle višemesečnih zdravstvenih smetnji koje sam imao. Tog jutra sam se osećao veoma dobro i posle duže diskusije sa suprugom ubedio sam je da odem sam kolima do bolnice, a da ona i sin dođu uveče da me posete.

Krenuo sam ranije nego što je trebalo, prošao pored Naka bolnice i produžio desetak kilometara do strogog centra Štokholma, sa namerom da kupim stranu štampu i vratim se u Naka bolnicu na vreme. U trenutku kada mi je prodavac vraćao kusur osetio sam, delimično i od ranije prepoznatljiv neprijatan osećaj u grudima, hladan znoj na čelu, mučninu i… Sledeće čega se sećam bilo je da me bolničari na nosilima unose u ambulantna kola, koja su me uz uključene sirene odvezla do poznate južne bolnice (Söder sjukhus) u Štokholmu.

Nikola Janic

Ovo ne pišem, i u nastavku neću opisivati šta smo moja porodica kojoj je odmah javljeno šta mi se desilo i ja preživljavali tog božićnog dana na intenzivnom odeljenju za srčane infarkte.
Pišem jer osećam potrebu da se zahvalim prijateljima i poznanicima (takođe i ljudima koje ne poznajem), a koji su mi uputili pozdrav podrške i njihove iskrene želje za moje brzo ozdravljenje. Ozdravio još nisam, ali sam danas kod kuće i osećam se svakim satom i danom sve bolje. Šetam pomalo po kući, iduće nedelje ću, nadam se, šetati izvan kuće. Pre nego što se otopi sneg, koji je danas počeo da pada, želim i hoću da sa unukama u dvorištu napravim ”Sneška Belića”, sa velikim nosom od narandžaste šargarepe…

Drugi razlog pisanju nije to što od pojedinih, ”pravih i bliskih prijatelja”, nisam dobio ni pozdrav, već što mi je preneseno da neki ”prijatelj” nije ni pitao kako sam, nego je rekao: ”Ma kakva bolnica…”. Slike iz bolnice objavljujem u verovanju da će, videvši ih, i takvi neljudi shvatili da kada iznose njihove pretpostavke o drugima, kojima je možda život visio o koncu, ne treba da polaze od samih sebe. Odnosno od onoga šta su oni spremni da učine i da lažu…

Nikola Janic u bolnici u Štokholmu

Sve što se desilo na Božić pokrenulo je u meni razmišljanja kakva do sada nisam imao. O ljudima koji su neljudi i vukovi u jagnjećoj koži. O njihovoj mržnji, zavisti, zlobi i egoizmu. O mnogim osobinama (lošim), koje su svakim danom sve više i više prisutne među srpskim narodom, koji je u suštini divan, plemenit i human. Zašto?!

Nekada, bilo kada, pokušaću da opišem beskonačnu i nesagledivu dubinu koju sam video, a istovremeno u istom blesku osetio vlažnost njenog dna, koji je bio sjedinjavajuće blizu. Nesagledivi beskraj i munjevito nametljiva blizina, skoro na dohvat ruke, za mene više nisu matematička ili logična suprotnost. Danas znam, jer sam ih video, da postoje i boje i nijanse boja koje ni jedan slikar na platnu nije naslikao i ni jedan fotografski aparat do danas uslikao.

Znam mnogo više nego što sam znao. Razmišljam i mislim drugačije i sigurno je da ću se u mnogome ponašati onako kako nisam u dosadašnjem životu, do dana Božića 2014.

Nikola Janić
www.janic.se

Povezani Prilozi

1 KOMENTAR

  1. prijetele zelim ti od srce sto brzije da ozdravis.mozda se ti nesecas meni al ja se veoma dobro secam jako si dobrodusan covek pozz ile koj e radio na iguana bic krit agiosapostolic .

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar
Ovde unesite svoje ime

Ostanite povezani

0FanovaLajkuj
0PratilacaZaprati
156PretplatnikaPretplatite se

Poslednji prilozi