Prilikom dodeljivanja zahvalnice „za angažovanje na zbližavanju matice i dijaspore“ koju su mi Vlada Republike Srbije i Ministarstvo za dijasporu dodelili 22.10.2004. u Beogradu, naglasio sam da sam samo ime koje prima zahvalnicu, a da ona pripada svim ljudima koji su agažovano radili za interes matice i rasejanja i da je njeno mesto u prostorijama saveza.
Danas je ovo Ministarstvo preko svog i sajta Srpskadijaspora.info objavilo da je zahvalnicu, sa skoro identičnim obrazloženjam, dodelilo i gospođi Mili Alečković.
U moje lično ime i u ime svih poštenih ljudi koji se iskreno zalažu za sve one vrednosti koje su navedene u obrazloženju prilikom dodele zahvalnice, kao i u ime jedne časne i solidarne organizacije Srpski savez, čiji sam predsednik koji se time ponosi, neopozivo vraćam Vladi Srbije i Ministarstvu za dijasporu primljenu „zahvalnicu“.
To činim iz razloga što se stidim da budem u takvom društvu. Cilj i vrednost zahvalnice koja se dodeljuje ispred Vlade Srbije i jednog njenog Ministarstvo, mora biti u saznanju da se njome možemo ponositi, a ne stideti. Samo ovo prvo može biti podstrek za naša dalja davanja i odricanja u korist onih kojima je pomoć potrebna, a danas su to građani Srbije i Srbija.
Ministarstvo predstavlja gospođu Alečković kao „Predsednika kongresa Srba Evro Azije“. Ispred Srpskog saveza molim Ministra za dijasporu, gospodina Vojislava Vukčevića, da nas obavesti šta je to „Kongres Srba Evro Azije“? i šta je taj „kongres“ ucinio za zbližavanje naše matice i dijaspore ili uopšte za maticu ili Kosovo, da bi naše ministarstvo (ili je ono samo vaše?) dalo zahvalnicu njegovom predsedniku, gospođi Alečković? Da li se na tih 600 slika koje ste joj poklonili, a koje oslikava njene posete Kosovu, vidi bar jedna njena pomoc koja je vredna pomena? Isto pitanje važi i za „Kongres Srba Evrope“ ciji je gospođa Alečković skoro dve godine bila predsednik, predstavnik ili član njegovog predsedništva, zavisno od nečijeg raspoloženja i namene. Kosmetu je taj „Kongres Srba Evrope“ još leta 2003. prilikom njegovog rađanja u Rumlagu u Švajcarskoj, a preko gospođe Alečković, kao i prilikom njene predhodne posete Kosovu, obećao svakakvu pomoć, izgradnju porušenog manastira i … a dalo im je ….? Ili vi znate više od napaćenih na Kosovu i Metohiji?
Kada se varanje javnosti i sabotiranje časne dijaspore vrši i sa stranica sajta Ministarstva za dijasporu (i drugih) moramo reći: DOSTA! Živite stalno (a mi povremeno) u demokratskoj Srbiji, a ne u diktaturi, pa se nadam da zahtev za iznošenje osnove za sva vaša dosadašnja selektivna „odabiranja“ jednih i drugih, a zapravo neodgovornog i za državu i narod katastrofalno štetnog trpanja svih nas iz rasejanja u isti koš, radi interesa ili nametanja volje pojedinaca, neće ostati bez odgovora.
Nikola Janić,
Predsednik Srpskog saveza