Istina je da su i Ministarstvo za dijasporu i Kongres srpskog ujedinjenja godinama uporno odbijali da podrže širenje istine o dešavanju srpskom narodu na Kosovu, pa je neshvatljivo kako ljudi, koji su godinama tvrdili da je iznošenje te istine u zapadnim medijima ”štetno” za Srbiju, danas za istu tu ”štetnu” rabotu hoće i da uzmu i da velikodušno dele novac iz državne kase Republike Srbije …
Razgovarao: R. Dimitrov

Gospodine Janiću, vi ste izdavač i odgovorni urednik veoma cenjenog časopisa ”Koreni” u kome objavljujete tekstove o važnim dešavanja u Srbiji i za Srbiju, a poznat ste kao osba koja, kako narod kaže, nema dlake na jeziku. Šta vi mislite danas o Kosovu?
Janić: Ja o Kosovu ne mislim, već ga svakodnevno doživljavam i sanjam kao otvorenu ranu u grudima Srbije, umukli otkucaj i smrtonosnu tišinu, prazninu koja ostaje posle nasilno isčupanog života. U meni se, kao i kod svih poštenih ljudi smenjuju oluje emotivnog neprihvatanja da se ta aorta srpstva i srpskih korena rasteže do navodno spasonosnih, a u stvari lažnih aktivnosti za Kosovo. Najtužnije je što ga na taj način rastežu Srbi ne znajući gde i kada treba nešto da se skupi, a gde i dokle da se rastegne. Ta žila kucavica, naš ankare sa najvažnijim delom srpske istorije puknuće zbog Srba, zbog neznanja onih koji bi trebalo da znaju, zbog egoizma, arogantnosti i uvek tragično prisutnog vrednovanja gde je nečije JA uvek ispred MI, a trebalo bi da je obratno.
Da li ovo mogu da tumačim kao emotivni opis vašeg mišljenja da Kosovo neće ostati u granicama Srbije? Vi predstavljate dijasporu, a baš Ministarstvo za dijasporu pokreće ovih dana aktivnosti da se Kosovo uz pomoć dijaspore zadrži u granicama Srbije.
Janić: Voma je važno da i ovom prilikom naglasim da ja ne predstavljam dijasporu, već deo dijaspore. Predsednik sam Srpskog saveza iz Švedske, organizacije koja spada među one sa najbrojnijim članstvom u našoj dijaspori. Godinama se zalažemo za odgovorno i koordinirano angažovanje sveukupne srpske dijaspore u Evropi u svemu što je od važnosti i interesa i za maticu i za rasejanje. Što se tiče vašeg pitanja u vezi Ministarstva za dijasporu i njihovih aktivnosti, ne znam da li se vi šalite, provocirate me, ili zaista mislite da je vaše pitanje, odnosno, vaša konstatacija ozbiljna?
Albanski političari sa Kosova decenijama su koordinirali aktivnosti šiptarske dijaspore u cilju odvajanja Kosova od Srbije. Žrtve bombardovanja Srbije i Crne Gore nisu bile ni sahranjene, a Albanci su već opsedali medije i političare i Evrope i Amerike. Svakodnevno, masovno i organizovano argumentovali su i levo i desno o Kosovu kao istorijski njihovom i zašto bi Kosovo moralo da bude nezavisno. Srpski političari koji su po službenoj dužnosti imali obavezu da preduzmu aktivnosti da se na ista odredišta implementiraju suprotne argumentacije, ostali su pasivni.
Prava Srbije, zasnovana na međunarodnom pravu, na rezoluciji 1244 UN-a i mnogim važećim istorijskim činjenicama i standardima demokratske Evrope nisu se promovisala širom sveta, nego je to bila tema koja se sve te godine vrtela samo unutar granica Srbije i srpskih medija. Oni, koji su odbijali sve razgovore u kojima bi se dogovaralo o saradnji sa dijasporom oko Kosova, danas obećavaju da će pod njihovim dirigentskim štapom dijaspora ”obezbediti opstanak Kosova unutar Srbije”. Sve to i dalje zaudara na amaterizam i nesposobnost, ali opet to ne smeta ni političkoj Srbiji, ni medijima i ne odvraća ih od toga da i dalje neodgovorno prenose javnosti kojekakve bajke.
Većinski deo dijaspore, pošten deo, takav neoprostiv greh prema našim ljudima na Kosovu doživljava kao najveću sramotu u odnosima matice i dijaspore.
Gospodine Janiću, zar niste i vi lično dugo i govorili i pisali da dijaspora može da doprinese povoljnijem ishodu finalnih razgovora i pregovora o Kosovu?
Janić: Tačno. Godinama sam, kao i drugi među svekolikom poštenom dijasporom, pričao, apelovao, molio i ukazivao na mogućnost doprinosa organizovane dijaspore i njenog koordiniranog delovanja za interes matice. Ali samo takva, organizovana dijaspora mogla je da trasira i prokrči prohodniji put pregovaračkom timu Srbije. Kao što sam godinama tvrdio da doprinos dijaspore može da bude izuzetno koristan, tako danas tvrdim da su nekoliko pomoćnika Ministra za dijasporu i ta, pre sešt meseci osnovana organizacija u Briselu sa bombastim imenom ”Institut Srbije i Crne Gore” danas više od štete nego od koristi.

Put kroz prašumu mora biti precizno označen i on se ne krči nasumce, bez predhodno napravljenog plana ili dan uoči presecanja trake koja će označiti da li će između Srbije i njene pokrajine biti međunarodna granica ili ne. Inače, gde ima neke sebične koristi, koja se obično kasnije ispostavi štetna za većinu, tu je na neki način uvek prisutan i Kongres srpskog ujedinjenja iz Amerike. Ili je nekome poznata bar jedna konkretna odluka američke administracije u korist Srbije, a da je ona izdejstvovana od KSU, organizacije koja u Americi postoji već 15 godina? Meni to nije poznato i sramota je da određenim političkim i medijskim krugovima to nije smetnja da i ovu zadnju, za Srbiju i prvenstveno za Srbe na Kosmetu izuzetno skupu šalu o njihovom ”doprinosu za opstanak Kosova unutar Srbije”, predstavljaju kao izuzetno korisnu aktivnost za koju iz državnog budžeta Srbije traže samo 350 000 evra, za početak.
Nikome ne bi smetalo što je ugostitelj koji ima restoran sa pet stolova u predgrađu Pariza osnivač i predsednik tog nekog ”Instituta SCG” u Briselu. Ali isti gospodin Milinković je poznat i kao ”osnivač” mnogih drugih i raznih partija, pokreta, srpsko evropskih kongresa… i u matici i u Francuskoj, a da nikada nije obelodanjena eventualna korist koju je naša država imala od tih ”njegovih insitucija”. Bar sada, kada je Kosovo u pitanju, imamo kolektivnu obavezu da se upitamo da li takva stručnost i takve organizacije zaista mogu da doprinesu ”očuvanju suvereniteta Srbije na Kosovu i Metohiji”, kako tvrdi i saopštava MzD?
Ili imamo osnov da strahujemo i javno iznesemo naše mišljenje da ovakav amaterizam može doprineti suprotnom? Ne želim da omalovažavam ugostiteljski posao ili Zorana Milinkovića, već da ukažem na anomaliju koja ne bi smela da se dozvoli ni kada je u pitanju fudbalska utakmica između dijaspore i matice, a kamo li kad smo u završnici drugog poluvremena istorijske igre, najznačajnije u prošlom i ovom veku u istoriji Kosmeta i Srbije. Ako izreku ”Tri loša, ubiše Miloša” preimenujete u ”Tri loša mogu da omoguće da nam lakše ubiju Miloša”, dobićete drugačije formulisan, ali realan odgovor. Oni koji iz matice treba da predvode aktivnosti dijaspore po pitanju Kosmeta isti su političari koji su godinama odbijali ponavljane apele dijaspore da se učini baš to što oni sada, u pet do dvanest kada je mnogo toga gotovo i predvidljivo, imaju nameru da čine? Ko je i zašto je godinama sprečavao, sabotirao i uskraćivao podatke našoj dijaspori koji bi joj olakšali da besplatno iznosi istinu o Kosovu i na taj način čini isto ono što su sve dijaspore bivših jugoslovenskih republika činile u interesu svojh zemalja, uključujući i šiptare sa Kosova?
Ne poričete valjda da Ministarstvo za dijasporu danas hoće to da učini…
Janić: Ja u to ne verujem i sumnjam da SPO, odnosno MzD, hoće da ”čine” sada ono što nisu hteli da učine do sada. Kada bi to i hteli, ovako kako su to zamislili da rade, neće ostvariti ni mikroskopski deo od onoga što najavljuju.
Na osnovu čega vi možete doći do takvog zaključka?
Janić: Dovoljno je da pogledate šta je sve u dve godine objavljano od Ministarstva za dijasporu o tome šta su, navodno, oni učinili ili inicirali i da to uporedite sa zaista ostvarenim. Rezultat će biti manji od broja prstiju na jednoj šaci ruke. Međutim, onoga što su učinili, a čime su pravili razdor u dijaspori, mnogo je više. Mada je reč o državnim službenicima i mada se ministarstvo finansira iz državnog budzeta, oni agituju isključivo za SPO. Za njihove nelegalne poverenike postavljali su članove SPO-a ili pojedince koji nemaju poverenje organizacija koje ti ljudi navodno predstavljaju, a za neke od njih postoje dokazi da su izričito zahtevali od svojih organizacija da ne učestvuju u ujedinjenom delovanju nase dijaspore.
Primera da Ministarsvo neproduktivno selektira dijasporu i time nanosi prvenstveno štetu matici ima mnogo. U tom ”našem” ministarstvu nemaju demokratsko i političko znanje ni kuraž da prihvate i shvate da se reč kritika ni u jednoj enciklopediji ne opisuje kao nešto neprijateljsko. Naprotiv. Neshvatljivo je da ne razumeju da je osnovana kritika sigurno vrednost od opšteg značaja, a ne neprijateljstvo. Nije mi poznato iz kojih su to interesa zaratili sa delom brojne dijaspore u Nemačkoj, a nisu u zavidnim odnosima ni sa nekim drugim uticajnim organizacijama u Evropi.
Možda problem nije u pretstavnicima Ministarstva za dijasporu već u nedostatku novca u matici. ”Glas javnosti”je 31 dec. 2005. objavio duži intervju sa gospodinom Majklom Đorđevićem, koji je osnivač i dugogodišnji predsednik Kongresa srpskog ujedinjenja iz Amerike gde on kaže da: ”Dolari treba da dođu iz Beograda”.
Janić: Ne slažem se sa gospodinom Đorđevicem. Dolari danas treba da dođu od KSU u Americi, a evri iz restorana Zorana Milinkovića u predgrađu Pariza i njegovog ”instituta” u Briselu. Amerika, Francuska, Engleska, Skandinavija, Nemačka, Švajcarska… zemlje su prepune intelektualaca, profesora i sposobnih ljudi i institucija, garantovano sposobnijih nego što su to službenici kancelarije KSU ili instituta u Briselu. Ne vidim ni zašto bi oni bili posrednik u plaćanju i angažovanju pablik rilejšens firmi, kada se to može učiniti bez posrednika?
Inače, u tom intervjuu gospodina Đorđevica u ”Glasu javnosti”, kao i u mnogim do sada objavljenim u tom listu, kada je u pitanju dijaspora, ima mnogo kontradiktornosti i začuđujuće nonšalantnosti. O tome možemo nekom drugom prilikom. Ali činjenica je da je direktor kancelarije KSU u Beogradu, gospođa Slavka Drašković, prošlog meseca ponosno tvrdila da je samo jedna njihova poslovnica (od desetak kolko ih je nabrojala) poslala u Republiku Srpsku jednu pomoć u vrednosti od 800.000 dolara. Istovremeno MzD objavljuje da će od eventualno odobrenih 350.000 evra iz državnog budžeta Srbije 200.000 dolara izdvojiti za finansiranje rada kancelarije KSU u Vašingtonu!? U političkim krugovima i nekim medijima u matici ova organizacija godinama se opisuje kao najbogatija, najpametnija, najuticajnija i najhumanija, a niko ne reaguje da danas takvoj organizaciji treba matica da platiti za rad njihove kancelarije u Vašingtonu da bi, eventualno možda pomogla Beogradu?!
Ne treba zaboraviti, ali ni u to verovati, da bi KSU mogao pomoći Kosovu sa sumom koja prelazi osam milona dolara, samo u jednoj pošiljci. Naravno da je to lako ostvarljivo ali samo ako su zaista toliki patrioti i ako su im i ostale poslovnice kao ta iz Čikaga,. Umesto toga američko-srpska organizacija čiji se bogati članovi broje na desetine hiljada, kako reče gospođa Drašković, naplaćuje od naroda koji jedva sastavlja kraj s krajem, a od koga i oni potiču, eventualan njihov budući ”doprinos opstanku Kosova u Srbiji”? Nasuprot svim bajkama iz KSU i MzD ponekad čak i sadržaji filmova o Hariju Poteru izgledaju bliže stvarnosti.
Lično ne verujem da KSU može da promeni bilo šta, osim možda novinare koji će da proturaju njihove bajke. Mišljenja sam, a to su i mnogi predstavnici drugih organizacija naše dijaspore, da im ne treba dati ni dolar iz Beograda, odakle već dugo dobijaju mnogo toga. Na primer, KSU štedi oko 50.000 evra godišnje samo na kiriji koju plaća za iznajmljenih 260 kvadrata u Vasinoj ulici. Cena poslovnog prostora na toj lokaciji te kvadrature kreće se oko 50 puta više od 1.200 evra koliko oni plaćaju godišnji zakup ili 12 uplata u iznosu od oko 100 evra mesečno? Zadržimo se na činjenicama koje ću takođe izneti i koje ukazuju da je plan MzD za angažovanje dijaspore po pitanju Kosova amaterski i da je, takav kakav je, i po Kosovo i po Srbiju nedopustivo štetno ograničen. U tom ministarstvu ne postoji vizija za sigurniju budućnosti Srba koji će ostati da žive na području Kosmeta.
Da li je to zaista nešto što vi možete da dokažete?
Janić: Vi kao da želite da me uhvatite u grešci? Svaki živ čovek greši, a ja sam i čovek i još sam živ, mada su neke osobe, drage i bliske Ministarstvu, diskutovale mogućnost da mi se ”namesti puška”. Ali ovog puta sigurno ne grešim i nisam rekao da ću ”ja da dokažem” već da ću ”izneti činjenice”. One su od samog Ministarstva za dijasporu objavljene u njihovom saopstenju od 23. decembra 2005. ”Dijaspora će doprineti očuvanju suvereniteta Srbije na Kosovu i Metohiji” u kome piše da će od zatraženih 350.000 evra, ako im se odobre, 200.000 dolara biti dato:
”… za pomoć radu (…) kancelarije Kongresa srpskog ujedinjenja u Vašingtonu, kao i predstavljanju istine o stanju na Kosovu i Metohiji u vodećim svetskim medijima”.
Druga pozamašna suma dala bi se ”organizaciji dijaspore Institut Srbije i Crne Gore” a koja je daleko od organizovane dijaspore. Nakon provere sa kolegama iz čelnih organizacija u Nemačkoj, Francuskoj, Holandiji, Belgiji i u Skandinavskim zemljama može se zaključiti da je nevladin ”institut” većini nepoznat i da je od dijaspore nepriznat. Institut dijaspore sa dijasporom nikada nije bio u kontaktu, isto kao što je bio slučaj i sa partijom ”Patriotska stranka dijaspore” u čije ime se vlasnik kafane kandidovao za Predsednika Srbije. Naravno za to je, po važećem zakonu, dobio izvesnu sumu iz budžeta matice. Pitanje ostaje: Zašto ministarstvo hoće da novac isplati samo toj nevladinoj organizaciji, kada postoje stotine organizacija nevladine, ali srpske dijaspore, koji posao mogu da odrade i besplatno i bolje? Ono što su pre osnivanja te nevladine organizacije nazvali ”Kongresa Srba Evrope”, da bi obezbedili osnov za registraciju tog ”instituta” kula je od karata, koja može da padne onog trenutka kada istina o ”kongresu” izađe na videlo.
Zašto se ministarstvo ograničava samo na par zemalja i par ljudi? Da li je moguće da srpski političari ne znaju kako funkcioniše Evropska unija? Veruju li da će neko poverovati da jedan eventualni susret jednog ili svih pomoćnika ministra za dijasporu krajem januara, u trajanju od sat ili pola sata zavisno sa kojim službenikom će se sresti, može da ima rezultat vredan tih para? Možda će njihov razgovor u Briselu (gde se zapravo i ne odlučuje o Kosovu) biti za Srbiju povoljniji od stotine razgovora koje su imali Tadić, Koštunica i drugi visoki političari iz Srbije sa predsednicima mnogih zemalja i visokim predstavnicima EU i UN-a? Koliki i koji su konkretni rezultati svih dosadašnjih putovanja Ministra i svih njegovih pomoćnika i njihovih razgovora, koji u periodu od dve godine mora da se broje na više stotina? Koliko su stranih političare za ta 24 meseca sreli i sa kojima su od njih razgovarali o Kosmetu?
Istina je da su i Ministarstvo i KSU godinama uporno odbijali da podrže širenje istine o dešavanju srpskom narodu na Kosovu, pa je neshvatljivo kako ljudi, koji su godinama tvrdili da je iznošenje te istine u zapadnim medijima ”štetno” za Srbiju, danas za tu istu ”štetnu” rabotu hoće i da uzmu i da velikodušno dele novac iz državne kase Republike Srbije. Da li se nadaju da će sa samo nekoliko eventualno objavljenih članaka o Kosovu (i kakvih?) opravdati zavidne sume državnog novca? Najvažnije je ipak rešiti rebus o uzroku amnezije kod ove gospode koja su sračunato zaboravili organizacije i ljude iz Engleske, Francuske, Nemačke, Švedske, Belgije… koji su to godinama radili sa relevantno velikim uspehom – besplatno!
U saopštenju o radu sednice gde se diskutovalo ”kako da uključe četiri miliona Srba” u ovu akciju, navode da su toj sednici prisustvovali i predstavnici KSU iz Amerike i Saveza srpskih udruženja iz Nemačke… Na objavljenoj fotografiji sa tog sastanka prepoznaju se osobe koje su direktno zagovarale razbijanje, a ne ujedinjeno delovanje dijaspore, kao i ljudi za koje organizacija koju bi trebalo da predstavljaju tvrdi da u njihovo ime tamo nisu bili i da organizacija nema nikakvog saznanja o tome.
Šta bi po vama trebalo da se uradi da bi se krenulo sa mrtve tačke?
Janić: Tačka sa koje je trebalo i kada je trebalo krenuti toliko je daleko iza nas da je već izbledela. Ali bez obzira na to, neke organizacije naše dijaspore obratiće se Skupstinškom Odboru za Srbe u rasejanju, koji je sve do sada informacije o mogućnostima dijaspore uglavnom dobijao od Ministarstva, sa molbom da se sazove sednica Odbora na kojoj bi direktno u dijalogu čuli predstavnike naših čelnih organizacija. Ovo je posebno neophodno iz razloga što je očigledno da dugo vremena vidimo mnogo toga drugačije, nego što to čini i predstavlja Ministarstvo.
Da li je istina da se vode razgovori između organizacija da se zatraži ostavka ministra Vukčevića i nekih njegovih saradnika?
Janić: Ima mnogih i raznih i razgovora i predloga. Jedan je i taj koji ste spomenuli, međutim u konsultacijama nije postignuta saglasnost. Što se tiče Srpskog saveza iz Švedske, nama je u danima koji su pred nama primarno da nađemo zajednički jezik i način kako omogućiti i osigurati što kavalitetniji doprinos boljoj situaciji po pitanju Kosova. Dijaspora ne može zadržati Kosovo u granicama Srbije, ali masovnim iznošenjem istine o dešavanjima na Kosmetu možemo doprineti onima koji to možda mogu. Ono što sigurno možemo, to je da uveliko doprinesemo većoj sigurnosti i časnijoj budućnosti onim Srbima koji su se odredili da i dalje žive na Kosovu i Metohiji, bez obzira kakav status imala ta sada južna pokrajina matice Srbije.
Iskreno vam želim uspeh u tome i nadam se da ćemo i dalje čitati ”Korene” sa istim zadovoljstvom kao i do sada.
Janić: Hvala. Tokom januara konačno ću odlučiti da li će ”Koreni” umesto kao mesećnik izlaziti nedeljno. Ono što je već sigurno to je da će od februara meseca pored štampanog nedeljnika ili mesečnika ”Koreni” na svom sajtu imati posebno dnevno izdanje. Time ćemo ažurnije informisati javnost o svemu što je važno za Srbiju, Republiku Srpsku, Crnu Gori i srpsko rasejanje. Bez obzira što smo u odnosu na medije u matici ”David”, posebnu težinu stavićemo na praćenje i analize pisanja i selektiranja koju vrše mediji u Srbiji i neki srpski, ili takozvani srpski sajtovi. Daćemo reč onima kojima se već dugo u medijima i na nekim forumima i sajtovima ne dozvoljava da iznesu svoj stav i kažu suprotno, za gradjane sigurno korisno, ali što nije po volji pojedincima, strankama i njihovim medijima… Dakle ”Koreni” ce biti srpsko elektronsko i, naravno, i štampano glasilo, koje bi se moglo opisati konstatacijom da nikada i nikome neće ići ”niz dlaku i niz vodu” a svima i svakome ”uz dlaku i uz vodu”. Naravno, ne radi inata, već radi interesa matice i rasejanja i da i ova ”druga”, mnogobrojnija dijaspora ima sajt na kome prvenstveno zbog srpske dece i u ime demokratije i u svim demokratskim državama cenjenog patriotizma, može mnoge o mnogo čemu da upita: Da li je to zaista tako?