4.6 C
Belgrade
petak. 7. februar 2025

Buy now

spot_img

Kad Šveđani poštuju srpsku reč

Kad Šveđani poštuju srpsku rečČesto beznadežno pokušavamo da doturimo svetu našu stranu priče, našu istinu i naše brojke koje, za razliku od Nataše Kandić i njoj sličnih, proveravamo i ne puštamo u javnost olako. Iako pokušavamo da Srbiju približimo rasejanju i samoj sebi, teško nam to ide od novinarske i patriotske ruke. Međutim, jedan čovek u Švedskoj uspeva ono što ne uspevaju ni naši političari u pohodima na Evropsku uniju, i na raznim „du.elizačkim“ skupovima po velelepnim ostrvima u nekadašnjim Titovim bungalovima i hotelima.

E tim i takvima, Nikola Janić iz Švedske mogao bi da održi predavanje o spoljnjoj politici i širenju istine o Srbiji i Srbima. Jer ono što on govori, i što je govorio pre dvadesetak godina, i danas je aktuelno u švedskim medijima. Kako je Nikolu doživeo, i šta danas piše o tome Tomas Matson, glavni urednik Švedskog lista „Expresen“, pogledajte u tekstu koji je ovaj list objavio prošlog meseca pod naslovom:

„Mladić i srpska kritika švedskim medijima“

„Neretko dobijam pitanje: „Šta je novinarstvo večernjih novina?“. Odgovor se često odnosi na konkretno, personalizovano novinarstvo, koje nije kao ono koje se vidi u drugim medijima. Nije kao ono koje možete pročitati u zabavnim rubrikama, seriji raznih istraživačkih članaka, niti je vezano za sportske dodatke i kontroverzne kolumnje i kampanje. U stvari, zarad ilustracije šta je novinarstvo večernjih novina, možda bi trebalo samo pokazati ovo:

Kad Šveđani poštuju srpsku reč
„Postoji jedna ćelija i za tebe, gospodine koljaču!“

Ovo je švedski večernji list „Ekspresen“ objavio nakon hapšenja Ratka Mladića.

Govorimo jasno, na način na koji singurno nisu činili mnogi sajtovi, i mi to radimo sa podsećanjem na naslovnu stranu o hapšenju Slobodana Miloševića.

U jučerašnjem izdanju novina imali smo, takođe, reportažu o Mladiću, a vetrovi istorije ne duvaju tako, kao kada prelistavam tih pet stranica. Ali u jednom intervjuu objavljenom u našem listu, predsednik Srpskog saveza Švedske Nikola Janić kaže da on nije radostan što je general Mladić uhapšen.

– Zašto bih bio radostan?! Ni jedan Srbin nije zbog toga „srećan“.

Ustajem i idem do regala odakle vadim knjigu „Srpske glave – istina bez odgovora“. Knjigu je napisao Nikola Janić, a na koricama knjige je slika drvenog sanduka, u kome su tri odsečene ljudske glave. To je jeziva slika, ali slika koja je viđena ponekad, za vreme propagandnog rata koji je, paralelno sa pravim ratom, vođen devedesetih godina na Balkanu.
Bio sam u to vreme u Nikolinoj kući. Ne sećam se tačno zašto, ali sam siguran da je u pitanju bila neka reportaža o reakcijama Srba u Švedskoj. I sećam se, da je jedna soba u kući, izgledala kao da sam ušao u redakcija nekih novina. Ili u arhivu neke televizijske stanice. Bilo je u njoj bezbroj video traka sa snimljenim reportažama iz rata, a izgledalo mi je kao da Janić arhivira sve što je izgovoreno u medijima.

Kad Šveđani poštuju srpsku reč
Naslovna strana knjige Nikole Janića

Predgovor njegove knjige počinje rečima:

„Švedski novinari imaju prava da pišu šta hoće. To je dobro. Ali, pod plaštom da se brinu „za slobodu govora“, u praksi je postalo nemoguće da koristimo pravo da sumnjamo u njihove reči. Da demantujemo, ispravimo netačno, što piše u švedskim novinama, ili se izgovori na Švedskoj televiziji.“

Knjiga sadrži pisma i faksove upućene švedskim redakcijama i veoma opširnu kritiku švedskoj televiziji. Ali i kritike upućene švedskom radiju, švedskom dnevnom listu (Svenska Dagbladet), večernjem listu (Aftonbladet), a, naravno, deo grdnje dobio je i Ekspresen (Expressen). Nikola smatra da švedski mediji prećutkuju istinu o ratu i diskriminišu srpske stavove. I pored toga što piše da mu je Ekspresens kroniker Bengt Lindrut odgovorio „ljubazno i brzo“, ipak piše:

„Kada ne bi jedan deo čelnih ljudi u Ekspresenu (ne reporteri) bio zaslepljen mržnjom prema Srbima…“ i konstatuje: „…lud, pristrasan, lažljiv, nemoralan, prekršilac zakona – ili jednom rečju kriminalan – novinar, ili šef, u redakciji Ekspresena.“

Nikola Janić je bio izuzetno aktivan. Zvao je „Forsa“, verovatno, sadašnjeg predsednika kluba novinara Ole Forsa, i pisao pisma mom ranijem kolegi Aniki Rydman. On – koji je pre nekoliko godina počeo njegov blog na expressen.se – pisao je često glavnom uredniku Eriku Monssonu.

Prvog novembra 1992 napisao je da je neozbiljno izveštavanje Ekspresena o tome da bosanski Srbi terorišu Sarajevo tako što gađaju civile. A, baš zbog opsade jednog glavnog grada u Evropi, Ratko Mladić će da odgovara pred Haškim tribunalom.“

U razgovoru sa našim ljudima u Švedskoj, potvrdili su nam da je 27. maja ove godine Nikola Janić u direktnoj emisiji švedske Radio televizije, potsetio reportera na prećutanu istinu da je devedesetih, tokom opsade Sarajeva, u tom gradu ubijeno blizu 6000 srpskih civila. Većina njih je ubijena hladnim oružjem, a za više od 5000 tih žrtava je navedeno i ime i prezime…

Glavni urednik Ekspresena piše dalje:

„Kada čovek ponovo čita sva ta ljuta pisma upućena švedskim novinarima, lako je odbaciti te stavove kao deo srpske duše koja, izgleda, ima potrebu da se smatra povređenom i neshvaćenom. Sada, kada su istorija, i sve dokumentovane presude o ratnim zločinima iza nas, malo je njih koji glavnu krivicu za katastrofu u bivšoj Jugolsaviji ne pripisuju ludom nacionalističkom režimu Slobodana Miloševića.

Ali ipak:

I pored toga što Nikola Janić u svom patriotizmu i, možda, neznanju o tome kako reaguju etablirane novinske redakcije kada ih zasipate takvim pisanjem – možda nije dobio onakav udarni prodor sa svojom kritikom kako se nadao, ima tu i pored svega nešto da se nauči.

Milošević, Plavšić, Karadžić, Mladić i druge ratne vođe su, naravno, odgovorni za mnogo od onoga o čemu su mediji govorili u vremenu kada se to dešavalo.

Ali nismo pisali o svemu. Sigurno je da su srpski civili bili zapostavljeni u vrednovanju vesti. Deo onoga na šta Nikola Janić ukazuje, u svim njegovim pismima i faksovima, je relevantna kritika. Isto kao kada Eritreanci u švedskoj, bliski vlasti, kritikuju švedske medije da su stale na stranu Dawit Isaaka, kad izveštavaju o njegovom slučaju.

To ne znači da smo mi, uglavnom, grešili o srskim napadim u ratu u ex-Jugoslaviji. Ili da sada grešimo o diktaturi u Eritrei protiv koje će se, uostalom, baš danas protestvovati na Internetu.

Ali to znači, da postoje razlozi da danas izveštavamo takođe iz Sirije, Libije i drugih područja gde postoje sukobi, sa posebnom odgovornošću.“

Tako je pisao glavni urednik, jednog od dva, najtiražnija švedska lista. Da li je potrebno da mi u stranim medijima nalazimo istinu o našim ljudima, koju na zahtev nekih političara, neki urednici u matici skrivaju. Od koga, za koga, zbog koga? Zašto da istinu o Srbiji ne prenose svi Srbi u rasejanju? Organizovano i osmišjeno, a ne samo pojedinci, poput Janića u Švedskoj, Putnikovića u Engleskoj…? Zašto se i takvi ljudi, koji mogu i koji za razliku od mnogih hoće svojim novcem da finansiraju širenje informacija o globalnoj istini o ratu i stradanjima našeg naroda na prostorima bivše SFRJ, sabotiraju iz matice? Bošnjačka dijaspora iz Sandžaka-Raške, i šiptarska sa Kosova, sada radi ono što su bošnjaci iz Bosne, Hrvati i Šiptari sa Kosova zajedno radili već više od dve decenije. Dakle, danas Bošnjaci iz Srbije, posećuju inostrane fakultete, ministarstva, medije… saleću ljude na svakom koraku, kako bi pričama „dokazali“ da su u Srbiji njihova prava ugrožena. Dok se u glavama političara i urednika medija u zemljama Evrope memoriše rečeno od Sandžaklija i Šiptara, i vremenom prihvata kao istina, srpska dijaspora je pasivni posmatrač. Zašto? Nije lako ni prihvatiti ni priznati da je razlog tome što političare u Srbiji ne interesuje saradnja sa onom dijasporom, koja je mogla, koja može i koja će moći i hteti da protiv dokazima uspori i na kraju i doprinese zaustavljanju slikanja još jedne neosnovane, neskladne i sramne slike o Srbiji i srpskom narodu. Umesto da se pomogne takvim ljudima širom Evrope, kao što je gospodin Janić, da dobiju činjenice, dokaze o realnoj Srbiji, takvi se sve vreme opstruiraju. To traje već godinama.

Kad Šveđani poštuju srpsku reč
Ovo je samo deo onoga sto je urednik video

Treba da se zahvalimo Švedskim medijima koji nam u julu 2011. otkrivaju ono što RTS godinama krije od srpske javnosti. Da u Švedskoj postoji organizacija Srpski savez čiji je predsednik gospodin Janić (mnogi mešaju Srpski savez sa drugom organizacijom koja se zove „Savez Srba“, što nije isto), kojoj se obraćaju za stav i komentar na televiziji, na švedskom radiju ili u švedskim novinama. Tada oživi i druga istina: čija je reč od naših ljudi u ovoj zemlji cenjena, koju u matici takođe uporno pokušavaju da prikriju. U člancima u više švedskih novina, o hapšenju Gorana Hadžića, primetili smo da se ponavlja pet-šest imena veoma važnih evropskih političara i javnih ličnosti. Pored izjava predsednika Tadića, Karla Bilta, Jose Manuela Barosoa, prenose se i izjave našeg Nikole Janića.

Najtiražniji listovi „Expressen“, „Aftonbladet!“, „Dagens Nyheter“, „Svenska Dagladet“, i drugi važni mediji u Švedskoj, obilno su izveštavale o hapšenju Gorana Hadžića, kao i da li će isporuka i ovog, poslednjeg Haškog optuženika, imati predsudan značaj za ulazak Srbije u Evropsku uniju. Našim čitaocima prenosimo nekoliko izjava od ličnosti koje su smatrali relevantnim sagovormnicima, i kojima se u švedskim medijima posvetila posebna pažnja:

Predsednik Srbije, Boris Tadić je odbacio optužbe da Srbija nije učinila sve što je mogla u poteri za Hadžićem.

„Za nas je bilo teško da istražujemo sve ove osobe. Tvrdim još jednom da smo činili sve što smo mogli, i ja sam ponosan na sve one koji su radili na ovome.“

Ministar spoljnih poslova Švedske, Karl Bilt se odmah oglasio povodom hapšenja Hadžića:

„Dvadeset godina posle početka rata u Jugoslaviji i poslednja osoba optužena za ratni zločin je uhvaćen. Srbijo, čestitam.“

Na pitanje: Koje prepreke sada stoje za članstvo Srbije u EU, Bilt je rekao:

„Članstvo u Evropskoj uniji ima više aspekata. Ono što je najbliže na dnevnom redu je da vidimo da li je moguće da Srbija dobije status kandidata do kraja godine, što će u potpunosti zavisiti od zaključka koji će EU komisionen izneti početkom oktobra. Ima mnogo drugih faktora, kao administrativni i ekonomski kapacitet, na osnovu kojih će se odlučivati. Ali saradnja sa Hagom je bio osnovni uslov i sada se to može smatrati ispunjenim“, kaže Karl Bilt.

Nikola Janić, predsednik Srpskog saveza u Švedskoj, kaže, pišu mediji, da on očekuje da će se otvoriti put za novo poglavlje.

„Srbija je uradila svoje. Sada građani Srbije treba da vide da svet ispuni dužnost prema Srbiji. Srbi u svojim genima ne nose zločin i nisu ni lošiji ni bolji od drugih naroda.“

On kaže da ne želi da ni jedan ratni zločinac šeta slobodno – pa ni srpski – ali:

„Albance sa Kosova i muslimane iz Bosne, iz Haga puštaju istovremeno kada Srbe odvode u Hag. Takve jednosmerne ulice u Hag, i takve jednosmerne ulice iz Haga, moraju da se zatvore“, kaže Janić

Predsednik Evropske komisije, Jose Manuel Baroso takođe je pozdravio hapšenje i rekao da je to važan korak Srbije za njen ulazak u Evropsku uniju. Da se ratni zločinci izvedu pred sud bio je uslov za Srbiju kao buduću članicu Evropske zajednice. Posle hapšenja Ratka Mladića, ranije ove godine, Goran Hadžić je ostao jedini od 161. trženog ratnog zločinca, koji je još bio na slobodi.

I…Taman kad smo pomislili da smo ispunili sve, ali baš sve uslove i jednom nogom zakoračili u Evropu, Bramerc se oglašava i kaže da moramo da objasnimo kako je moguće da se Mladić skrivao 16 godina. Desio nam se i incident na administrativnoj granici sa Kosovom i Metohijom. Pritisak je trajao danima, upad ROSA, srpske blokade, zatvaranje administrativnih prelaza, pretnje, pucanje i ranjavanje!

Da se to kojim slučajem desilo Ablancima ceo svet bi bio uključen, bio bi napravljen novi Račak, možda i „zločin“ srebreničkih razmera. A u Skupštini Srbije predsedavajući sednice Skupštine Republike Srbije na redovnom zasedanju, nekoliko dana pre vanrednog zasedanja Skupštine, Gordana Čomić, sprečava ih i kažnjava poslanike koji su pokušali da kažu neku reč o dešavanjima na severu Kosova! Ako se tako radi u Skupštini šta onda mogu da očekuju Srbi, prvenstveno oni koji su motkama ustali na puške i bez oružja ležali po putevima severnog Kosova, da bi zaustavili oklopna vozila Kfora?

Zašto se odmah nisu postavila neophodna i direktna pitanja Evropi, koja je tako (ne)oštro osudila ovaj čin Albanaca? Zašto i dokle će se, kao što pita gospodin Janić, kršiti rezolucija 1244? Na osnovu čega Nemačka razmišlja i o mogućnosti da se traži od Srbije da prizna Kosovu nezavisnost, da bi eventualano mogla da bude članica Evropske zajednice? Iste te zajednice u kojoj i dalje 5 njenih članica nije priznalo Kosovo kao nezavisnu državu! Ako bi došlo do takvog zahteva, zar nije prvi preduslov da su pre toga sve članice EU priznale Kosovo? Ili da su tih 5 zemalja, koje ovu srpsku pokrajinu i dalje ne priznaju kao samostalnu državu, isključene iz članstva EU?

Dešavanja poslednje nedelje jula 2011, o kojima zapadni mediji skoro i da nisu informisali, pokazatelj su da je predlog koji je gospodin Janić godinama iznosio u razgovorima sa političarima Srbije i Republike Srpske, u medijima i na skupovima dijaspore i matice, egzistencijalna neophodnost. Janić ne razume da odgovorni ne razumeju da jedina mogućnost da svet sazna više o prošlim, a još važnije za Srbiju i Republiku Srpsku, i o sadašnjim i budućim dešavanjima, jeste: Osnivanje profesionalnog i odgovornog tela sastavljenog od proverenih i sposobnih ljudi iz dijaspore i matice. Cilj je da naše rasejanje, u dogovoru sa maticama, organizovano i koordinirano širi i na važna odredišta, medijima, institucijama, parlamentu i članovima parlamenta, ministrima i nevladinim organizacijama… dostavlja neohodne činjenične podatke. Drugim rečima da se pred svetsku javnost i zapadne političare iznosi istina, kako bi se sprečilo ili bar ograničilo prihvatanje „staro-novog“, osmišljenog, pripremljenog i po potrebi aktiviranog scenarija sa lažima o Srbima.

„A pošto takva dijaspora ne traži za njihovu angažovanost, za informisanje i lobiranje, novac od matice, već ga u svojim mogućnostima nudi i daje, samo neprijatelji Srbije ili budale u Srbiji, mogu ignorisati takav predlog i takve realne mogućnosti“. – kaže „švedski Srbin“, Nikola Janić.

Zorica Dragojević


http://www.mir.rs/?page_id=386
http://www.mir.eu/modules.php?name=News&new_topic=2
http://www.mir.rs/?page_id=404
http://www.mir.rs/?page_id=421
http://www.mir.rs/?page_id=443

Povezani Prilozi

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar
Ovde unesite svoje ime

Ostanite povezani

0FanovaLajkuj
0PratilacaZaprati
156PretplatnikaPretplatite se

Poslednji prilozi