Predsednik Srpskog Saveza iz Švedske, izdavač lista Srba u rasejanju Koreni i počasni predsednik IOS-a (asocijacija Istina o Srbima) Nikola Janić, prilikom posete Srbiji gostovao je na Bum bum radiju u Beogradu. Sa voditeljkom Svetlanom Bogdanović razgovarao je o cenzuri u medijima, istini koja se retko iznosi u Srbiji i o Srbiji, o „Korenima“ koji su maltene jedini slobodan koji se čita i u rasejanju i u matici, kao i o autorskoj emisiji „Ovde a tamo“, koja će se od 03. novembra emitovati na Kopernikus televiziji.
Svetlana: Zdravo živo radio prijatelji, ovo je Bum bum radio, naravno svakodnevno preporučujemo nas slušajte, a Korene list Srba u rasejanju čitajte. Koreni list Srba u rasejanju publikuje se sa namerom da naše ljude istinito izveštava o maticama, odnosno sa prostora bivše Jugoslavije, ali i u zemljama u kojima rasejano žive, a što je od interesa za njih, naš narod i našu otadžbinu. Jednostavno, ako je srpski interes srpski interes zvuči isto bilo .gde da živite. Kada govorimo i srpskim nacionalnim interesima to je pitanje koje je bitno svakom Srbinu ma gde da je. Najavljujem Korene i vreme je da najavim našeg gosta, iskoristili smo ovu priliku i njegovo prisustvo u Srbiji da ga i mi ugostimo i nije to prvi put, veliko nam je zadovoljstvo što je sa nama danas Nikola Janić izdavač časopisa Koreni, predsednik Srpskog Saveza u Švedskoj i počasni predsednik IOS-a. Nikola, pomaže Bog i dobro došli.
Nikola: Bog pomogao i vama i vašim slušaocima.
Svetlana: Drago mi je što ste ovde po drugi put među nama.
Nikola: Hvala, drago mi je da vas vidim još jednom.
Svetlana: Malo sam ubrzala ovu najavu, ali nije to trebalo, krenućemo lagano od početka. Prvo da kažemo i da pitamo šta donose novo Koreni u ovom trenutku, jer svake srede objavljujete nove tekstove?

Nikola: Koreni od samog početka, a nadam se da će to uvek biti i što je naš cilj, iznose istinu o svemu i svačemu. Ono što je sada primarno i što pripremamo je da počnemo da iznosimo istinu o našim kolegama u Srbiji, o medijima u Srbiji, o urednicima u Srbiji, o tome koliko se ovaj naš narod ne izveštava o onome o čemu bi trebalo… koliko se izveštava ciljno, netačno i modifikovano. Mislim i da je greška praviti razliku između nas u rasejanju i vas u matici, jer smo svi mi jedan narod. Četrdeset posto stanovnika Srbije imaju nekog svog u rasejanju, što znači da četrdeset posto stanovnika Srbije živi u rasejanju. To je nametnuto i pre ovih ratova i ostalo je tako posle ratova i ekonomskom situacijom u zemlji. A ljudi ne shvataju da je ekonomska situacija i na Zapadu jako loša. Trebalo bi posvetiti pažnju tome, da ljudi shvate da na Zapadu nije med i mleko, da je možda bolje istrpeti ovde neku godinu, a koliko zavisi od građana Srbije, ali ste bar sa svojim narodom i među svojima. To je ono o čemu mi sad razmišljamo. Osim toga i dalje je u planu da se pusti internet televizija TVKORENI.net. Ima puno planova, zavisi sve od ovih mlađih koji rade samnom, jer meni je sedamdeseta godina, a osnovna vodilja je istina i ništa sem istine.
Svetlana: Ovo je odličan način informisanja, u Srbiji mnogi ne gledaju razne informativne emisije, dnevnik i slično, i ne žele na takav način plasman informacija. Znamo kakva je medijska slika u ovom trenutku u Srbiji, a i o nama u svetu, negde nešto nismo dobro odradili. Znam mnoge ljude koji se upravo ovako informišu, nalaze na internetu i dolaze do prave istine. Koreni, upravo to jesu, rado ih čitam i znam da za njih pišu najbolji novinari iz Beograda.
Nikola: Hvala… znate internet je mač sa dve oštrice. Na internetu možete da saznate istinu, ali isto tako na internetu se lako provlače neistine. Postoji jedno pravilo: ako je onaj koji je napisao nešto na internetu bezimen, ako je anoniman, ne treba verovati u ono što je napisao. Onaj ko piše istinu, on se ne plaši da ispod tih redova stavi svoje ime i prezime. Kada ste pomenuli dnevnik i medije u Srbiji, na žalost moram da kažem, jer dolazim često ovde, da su mediji u Srbiji sve više ono što ne bi trebalo da budu. Ne izveštvaju javnost korektno. Daću vam primer: stiče se utisak da o Jarinju i Brnjaku ceo svet piše, ali o tome skoro niko ne piše, nažalost, jer mi ovde dobijamo različite informacije. Ono što je u zadnje vreme obradovalo ljude u dijaspori je da je gospodin Dačić počeo da pokazuje malo više od onoga što niko u vladi Srbije nije, a to je da kaže zapadnim ambasadorima: „čekaj, dosta, nismo mi maloumni da nam vi nama stalno držite predavanja“. To je otišlo toliko daleko da su se zapadni ambasadori u Srbiji zaista izbezobrazili. Vaćina tih ambasadora radi ono što jedan ambasador ne bi trebalo da radi. Oni govore šta će biti sa Kosovom?! Nemojte da zaboravite da većina članica zemalja Ujedinjenih nacija nije priznala Kosovo kao nezavisno. Oni govore šta će i kako će da bude u Srbiji. Stalno od nečega zavisi da li će Srbija da bude kandidat za Evropsku uniju ili neće, da li će se desiti nešto ili neće… Zadnje je da nam jedan ambasador kaže „znate zbog gej parade ne možete“, a drugi kažu da ne možemo zbog Kosova. Stvar je vrlo jednostavna: Srbija mora, zbog svojih građana, da jednom kaže dosta. Ono što ambasadori traže od naše zemlje to i mi imamo pravo da tražimo od drugih zemalja. Što vas manje poštuju više će vas maltretirati, što vas manje poštuju više će tražiti od vas i ono što nemaju nikakvog pravo da traže.
Svetlana: Želim još dok pričamo o medijima da vas pitam, kad dolazite često gostujete ovde na televiziji, pretpostavljam da možete da uporedite medije u Švedskoj i ovde i zanima me da li je tačno da naši u rasejanju bolje znaju šta je izjavio i da li je bio za neko srpsko pitanje ili ne, neki političar u odnosu na nas ovde koji samo slušamo pročitano saopštenje u informativnim emisijama?
Nikola: Apsolutno. Velika je razlika i u tome kako funkcionišu mediji na Zapadu, a kako u Srbiji. Sve medije imaju svoga gazdu i sve medije su blizu nekoj političkoj opciji. U Švedskoj se napiše 90 članaka istinitih, a 10 lažnih. U Srbiji imate da se 98 napiše lažnih, a dva istinita. Sve više, ili sve duže ne mogu da razumem kako ljudi ne shvataju da u Srbiji mediji postaju oružje političara. Političari su postali toliko moćni da ucenjuju i da od glavnih urednika izvesnih medija traže… Sama činjenica da nekoliko vodećih dnevnih listova u Srbiji nisu u vlasništvu Srbije, nego u stranom vlasništvu pokazuje sve. Znate, stara je izreka „ko plaća muziku taj je i sluša“. Tu mora da dođe do promena. Primetio sam da su manji mediji mnogo korektniji i mnogo hrabriji da govore istinito, nego javni servis, a o B92 i da ne govorimo. Neshvatljivo mi je da se dve nedelje vrte oko „parade ponosa“, B92 je vozio tu priču dve nedelje i ranije su pripremali posebn emisije o tome. Stičem utisak da je to namenski da bi se skrenula pažnja od dešavanja na Kosovu. A važno je da se zna, to nisam čuo ni u jednim medijima, da u svim državama na Zapadu policija je ta koja određuje gde će da se održe bilo kakve povorke i demonstracije. Ne znam zašto gospodin Dačić nije uradilo što je bilo predlagano prošle godine, da se parada održi na Ušću, a oni nisu pristali. Trebao je da im to ponudi i ove godine, a ako ne pristanu, to je onda njihva odluka.
Svetlana: Zanimljivo je da se u Korenima kao ljudi i novinari bavite istinom na ovim prostorima i naravno istinom iz ratnih devedesetih koja je i dalje pod velom tajni, a u Srbiji možda i više nego igde, prosto pod nekom cenzurom da se o tome i priča, kao da je to nešto što zastareva. Iz tog razloga je, pretpostavljam, i nastalo udruženje IOS. Da li istina treba isto da zvuči bilo gde na svetu i da ima istu težinu? Imate li utisak da je samo Srbija izuzeta u tome?
Nikola: Apsolutno, Srbija jeste izuzetak u tome i to na jedan negativan način, na štetu Srbije i srpske države, kao i srpskog naroda bilo gde da se nalazi. Da ne ulazimo u to šta se dešavalo i ko je kriv, jer nije to samo jedan čovek. Evo, da napravimo paralelu pogledajte šta se desilo sa Libijom. Ako uporedite šta je bilo u Libiji i šta se dešava u Siriji, logika govori da je moralo isto da se desi i sa Sirijom. Već su preuzeli izvore nafte u Libiji, engleske kompanije, a Kina i Rusija su stavile veto u Savetu bezbednosti da ne može da bude isti scenario sa Sirijom. Mi ćemo imati takva angažovanja NATO alijanse za dvadesetk godina po pitanju vode. Tu će Srbija opet biti na udaru. Veoma je važno, što se Srbije tiče, da moramo ozbiljno da počnemo da se borimo za istinu. Ne samo za istinu o Srbiji sada, što je neophodnost da bi sprečili isti scenario koji je bio ranije, nego istinu o svim dešavanjima na ovim prostorima u zadnje dve decenije. Svi znaju da je Srbija izgubila sve medijske ratove, da je svesno slikana slika o Srbima kao lošim momcima, o Srbiji kao jedinom agresoru i okupatoru… taj scenario je pravljen dugo. A i sada imamo situaciju da tri posto stanovništva Srbije, Bošnjaci iz Raške oblasti, sa ovom zemljom rade šta hoće. Protiv Ustava, protiv zakona… da njihova dijaspora ima delegacije koje idu po institucijama Evropi i u Briselu i pronose „istinu“, kako su maltretirani i diskriminisani u Srbiji. Prvo šta Srbija treba da uradi jest da to spreči. Ne da njih spreči da govore, već da na isti način, na ista odredišta šalje svoje ljude, svoju dijasporu koja će da iznosi činjenice. Imate 40% stanovnika Srbije koji žive van granica Srbije, a šta vi znate o njima? Kada vi ovde govorite o dijaspori? To su za vas i dalje gastarbajteri koji su otišli iz Srbije pre 40 i više godina… U dijaspori postoji ogroman potencijal. Ili dešavanja u Vojvodini? Ako vi progovorite u Srbiji nešto o Mađarima, o Bošnjacima, o Albancima na jugu Srbije, kažu da je to govor mržnje. Hajde jednom da vidimo zaista šta govor mržnje i zašto mediji ne koriste istu terminologiju kada opisuju iste stvari, ista dešavanja, ali sa drugim „glumcima“. Mnoge stvari se prećutkuju i mislim da je to jedan mač na glavi Srbije što će nam se osvetiti kad-tad. Pogledajte koliko je od hapšenja Karadžića, Mladića, Hadžića, bilo postavljenih uslova za Srbiju na njenom putu ka Evropi? Sada je to i gej parada, koju sam već pominjao. Sutra će tri posto Bošnjaka da dobije autonomiju?! A šta sa Vojvodinom, gde većinu stanovništva čine etnički Srbi, oko 80 procenata? Da li je moguće da ti ljudi ne shvataju, zbog toga što misle da će za koju godinu živeti malo bolje, da će njihova deca, ili unuci, možda živeti u Austrougarskoj, da neće biti u Srbiji. Jedini izlaz je da Srbija jednom za sve to što se dešava kaže DOSTA. Dosta i unutar srpskih granica, dosta i izvan srpskih granica. Ne možemo da dozvolimo da se u stranim medijima svašta plasira. Potuku se dva pijanca u Vojvodini i kad Mađar dobije batine, tome je odmah razlog etničko poreklo, a kada u Temerinu trezni ljudi biju srpsku omladinu o tome se samo napomene i na tome se stane. Ne može da bude da Albanci na jugu i da se na Preševu odbija popis, da govorimo da je Kosovo deo Srbije, a da popis ne važi na Kosovu. Srbija je time rekla… Ako je tako zašto onda dižemo frku što Albanci neće da učestvuju u popisu u Srbiji? To je njihovo „pravo“, ne moraju. Ali mi imamo zakon koji to odbijanje kažnjava. Videćemo kad se završi popis kako će taj zakon da se sprovodi. Da li će svi Albanci i Bošnjaci da plate po 50 hiljada dinara, zato što nisu hteli da se popišu.?
Svetlana: Svaki drugi Srbin će vam odgovoriti na to pitanje ko će platiti, a ko neće.
Nikola: Mislim da je to velika obaveza pred medijima Srbije, da ne puste to da ode niz vodu, nego da to prate i postave sebi kao ključno pitanje. To znači da vlada Srbije u Srbiji treba da primeni zakone isto za sve, i poštuje ustav. Osnov demokratije je volja većine? Jeste. Pa zar nije u ovoj državi u većini srpski narod? Ja jesam nacionalista i ponosim se time, ali se ponosan kao korektan nacionalista, isto kao što je neki šveđanin švedski nacionalista, ili francuz francuski. Srbin sam i volim moje poreklo i državu, volim moj narod, ali ne mrzim druge narode i ne želim da drugi narodi imaju manje prava nego Srbi. Da nije tako morao bih da prihvatim da se sa mnom ponašaju drugačije u zemlji gde živim, a to ne radim. Osnovni problem je u tome što nećemo da vidimo šta je zaista jezik mržnje? Da li govor mržnje kada jedan Srbin drugome opsuje njegovu majku, a nije jezik mržnje kada se psuje srpska majka? Šta smo mi sve čuli od pristalica manjine, šta su sve govorili o Srbima? Šta su radili, na koji način su kršili Ustav? O tome tišina, niko ništa ne govori. Iz tih razloga da se vratim na Vojvodinu. Veliku krivicu će snositi svaki čovek koji pristaje da za pet ili deset hiljada više mesečno ćuti i dozvoljava da se i dalje dešava sa Srbijom ovo što se dešava, gde se stvara pogodan put da za deset ili dvadeset godina njihova deca budu ljudi drugog reda u drugim državama. Nije glupo govoriti i opomenuti da Vojvodina može da se otcepi i mnogo brže nego što mi to osećamo. Da sa Raškom može da se desi svašta. A Kosovo? Mislim da je danas potrebno uraditi ono što je trebalo uraditi još pre deset godina, treba podeliti Kosovo i treba podeliti Bosnu. Drugih izlaza nema. Ovo su sve političke fraze. Ali Srbija ne sme da prizna nezavisno Kosovo, već ono mora da se podeli na taj način da ne da budemo u situacijama u kojoj smo danas, nego da se defakto prihvati situacija kakva jeste. Znači da Srbija mora da ima svoj uticaja na Severu Kosova, mora Srbija da bude i da dođe tamo, da ne mora srpski političar da moli da ga prime i da ne vraćaju ljude sa granice, ili administrativne granice.
Svetlana: Da, ovo je tema za neki veći termin. Da zaokružimo priču. Srbija ima veliko bogatstvo preko svojih granica, potencijal koji ne koristi, vodi se medijski rat a ne koristi se to.
Nikola: Moram nešto još da kažem. Na televiziji Kopernikus, mala ali veoma hrabra televizija, od novembra meseca kreće nova emisija koja će se zvati „Ovde, a tamo“ i sam naslov govori sve. Nema porodice u Srbiji koja nema nekog svog rođaka, bliskog prijatelja ili poznanika koji živi u rasejanju. Nema u rasejanju ljudi koji svaki dan ne nose Srbiju i u glavi i u srcu a tih 40% ljudi koji žive van granica Srbije nemaju prava ni da progovore, ni da učine ni deo od onoga, što tri posto Bošnjaka ima. Što ima jedan Zukorlić. Ta emisija će biti uistinu biti ovde, a tamo. Biće i neobična što jedan čovek iz rasejanja, čovek od 70 godina i jedna mlađa voditeljka od dvadeset i nešto godina iz Srbije vode tu emisiju. Razgovaraćemo o svemu i svačemu. Biće sve otvoreno, veoma iskreno, tražićemo od političara koji dolaze u emisiju konkretne odgovore. Ne da kada nekoga pitam koji je danas dan u nedelji, da mi taj političar govori koji je datum taj dan bio prošlog meseca , nego da odgovori na pitanje koje mu je postavljeno. To njegova obaveza prema građanima koji će sutra glasati za njega, ili za nekog drugog.
Svetlana: Da preporučimo još jednom Korene list za Srbe u rasejanju, www.koreni.net Sjajni su tekstovi, a moram da preporučim jedan tekst mladog novinara iz Beograda „Velike reči za male pare“. Možda će vam biti jasnije ono što nismo stigli da napomenemo slušaocima.
Nikola: U današnjim Korenima imamo jedan veoma dobar, opominjući tekst o Vojvodini.
Svetlana: Hvala što ste nas posetili i kad god dolazite u Srbiju očekujemo da navratite.
Nikola: Hvala vama i vašim slušaocima.
Bum bum radio slušajte na 89,4 MH ili na www.bumbumradio.rs