4.6 C
Belgrade
petak. 7. februar 2025

Buy now

spot_img

Čija je sramota? (ili otvoreno pismo onima koji moraju da znaju)

Nikola JanićPoštovana gospodo, Tadiću, Cvetkoviću, Tijaniću.., članovi vlade Republike Srbije i u njoj odgovorni i glavni urednici pisanih i elektronskih medija…

Nadam se, (ali nisam siguran) da mi nećete zameriti što vam se u 68-oj godini svog života (od kojih 43 provedenih u rasejanju) obraćam do sada možda najdužim (pisaću ga u nastavcima) i sigurno neobičnim, otvorenim pismom. Ne osećam potrebu da biram reči kojima ću opisati ono o čemu deo vas, možda, nema saznanja. Oni, kojima su poznata dešavanja koja su uzrok da vam se obraćam na ovaj način, možda će se zastideti, mada u to ne verujem. Da su neke vaše kolege, političari i urednici televizijskih i novinskih redakcija, imali osećaj za stid, ne bi danas postojao razlog za ovo pisanje.

A, ne pišem vam zbog mene, jer uz dužno izvinjenje, čoveka koji uskoro ulazi u osmu deceniju života, a živi ga petu deceniju hilljadama kilometara daleko od vas, ne muči neka posebna brige o vama, a prihvatam i normalnim da se i vi ne interesujete za pojedinca. Ali zašto vas ne interesuje istina i potencijal više od tri milona vaših građana, koji žive izvan granica matice, to je rebus od čijeg rešenja u dobrom delu zavisi budućnos Srbije sa Kosmetom. I da ne propustim, ne pišem vam sigurno zbog moje dece, čija je majka Šveđanka i rođeni su u Švedskoj. Njihov i moj život ne zavisi ni u čemu od vas ili, još manje, od nekog nekulturnog i iskompleksiranog političara u Srbiji. Na naš život u Švedskoj ne utiče ni neki od medija, u meni i dalje neizmerno dragoj Srbiji, i njihovih redakcija, dugoročno i kontinuirano varanje javnosti o srpskom rasejanju.

Pišem vam prvenstveno zbog onih u Srbiji, koji zavise od vas, a iz tog razloga ili straha, vam ne pišu. I zbog njihovih rođaka izvan Srbije. Sedim za kompjuterom zbog onih više od 700 000 koji nemaju primanja koja bi im bar omogućila da svaki dan budu siti, a njihovim novcem vi plaćate (ne)rad nekog navodnog ministarstva. Omogućujete i visoke plate urednika u nekim medijima, čija je politička, ili neka druga obaveza, da šire laže o navodno „novom“, boljem odnosu matice i rasejanja. Ništa tu, gospodo, nema novog, a sigurno ne boljeg. Naprotiv. Lepršavi baloni o demokratiji, navodne transparentnost u radu vladinih institucija i kobajagi poštovanje prema dijaspori, od koje godišnje dolazi i do 15% sredstava u budžet države Srbije, kako često govori ministar Srećković, zaudara. Vonj se oseća čak i kada je ta magla u njima, koja ih diže u visine, dugo neprovetrena, medijalno čuvana i zatvorena.

Od vas ne tražimo da istovremenim ubodom čiode odjednom, u sve balone laži i prevara, istovremeno nas oslobodite svega toga što ne miriše. Neizdrživo i štetno bi se zagadila okolina i tamo i ovamo. Ali je neosporno, i bilo bi konstruktivno, da konačno upotrebite vašu Ustavom i zakonom dobijenu moć i da ih, zbog interesa građana Srbije, prizemljite. Balon po balon. Deo nas iz rasejanja će vam u tome pomoći tako što ćemo činjenicama i dokazima da vam otkrijemo koji od njih najviše, i dugo, talasaju, lepršaju, i smrde.

Priznajem da i ja“talasam“ i da talasam dugo. Ali za razliku od njih, činim to uvek sa nekim novim povetarcem, koji dolazi sa neočekivanim telefonskim pozivom ili u primljenoj elektromskoj pošti, poslatoj od nekog (a mnogih) iz rasejanja ili iz matice. Najčešće sa istim pitanjem: DOKLE? Pišem vam zbog njih jer ne mogu da se pomirim sa bezobrazlukom da se nesmetano nastavlja sa ponižavanjem miliona zemljaka, prvenstveno onih koji u mnogim zemljama širom sveta bitišu, a žive za Srbiju.

Aman, zaman, gospodo, neki političari i neki urednici, nekih medija!? Zar vam nije dosta prevara i laži? I zašto, šta vas je to tako, i toliko dugo paralisalo da ne reagujete? Da li se zaista nadate i verujete da će vaša deca sutra razumeti zašto se danas bavite režiranim neistinama, uglavnom onih koje su na štetu države Srbije? Da li mislite da ćete zaista biti, i ostati vaše dece ponos, kada njihova deca, vaši unuci i unuke, godinama ne budu imala bolje sutra? A, jedan od uzroka tome je vaše licemerstvo, narcizam, egoizam, pa moram da napišem kako osećam, i vaš pojedinačni idiotizam?

Da li ima logike da iz budžeta siromašne Srbije Ministarstvo za dijasporu (čitaj ministar Srećković) daje bogatim „ujacima iz Amerike“, srpskoj organizaciji iz ove zemlje, hiljade i hiljade evra, a oni neku crkavicu, nekom studentu, a neke medije tu i takvu orgsnizaciju predstavljaju kao humanitarnu? Gde je tu humanost kada, slikovito rečeno, desetini hiljada gladnih u Srbiji, uzmete iz ruku parče masti i hleba, a onda nekolicini date (vratite) isto parče hlaba, bez masti? Mislite li zaista da je normalno i prihvatljivo da urednik vodećih novina u Beogradu navede Ministarstvo za dijasporu kao nosioca jedne humanitarne akcije, a zna da je to laž. Za istraživanje ličnosti u „Lazi Lazareviću“ (bolnica za psihički nestabilne) je kada isti urednik iz, od njegovog novinara napisanog članka, izbaci ime organizacije dijaspore iz našeg rasejanja, inicijatora te akcije, što nekome nije po volji ili ta organizacija, ili njen predsednik, ili što nije iz Amerike?! A od te organizacije i njenih članova, uplaćena je četvrtina od ukupne sume koja je pristigla iz sveukupnog srpskog rasejanja?

Da li je transparentnost i „bolja saradnja matice i rasejanja“, kada ministarstvo ne odgovara na pitanja o mnogim, izuzetno darežljivim „poklonima“ ministra Srećkovića? O novcu koji je dat i isplaćen nekome i nečemu, a da taj neko ili to, nema nikakve veze sa dijasporom, pa čak i ne postoji, onako kako je navedeno? Odnosno postoji, ali u netačnom i režiranom informisanju medija i modifikovanim saopštenjima na portalu ovog ministarstva. Ili ne objašnjava zašto je pripremao neistinu, i varao poslanike u Skupštini Srbije i njenu javnost, čitajući u direktnom TV prenosu, sa predhodno napisanog spiska, imena organizacija dijaspore sa kojima je, navodno diskutovano o zakonu, tokom pripreme tog zakona o dijaspori?! Mnogi razumeju razlog zašto ministarstvo ne odgovara na ta pitanja! Ali retko ko može da razume da to „naše“ ministarstvo određenim organizacijama i medijima u rasejanju ne odgovori ni na pitanje: da li će ove godine biti održani Vidovdanski dani dijaspore u Beogradu ili ne?

Vi ste, gospodine Tadiću, više puta naglasili da Srbija poštuje svoje ljude, ma gde oni živeli!? A o papagajskom ponavljanju tih Vaših reči o „poštovanju dijaspore“, od ministra Srećkovića i da ne govorimo! Da li je to poštovanje, gospodine Cvetkoviću, ili je to, Borise i Mirko, i vaša i naša sramota (koju smo mi u više navrata i dugo pokušali da oćutimo) kada su na portalu Ministarstva spoljnih poslova Srbije, objavljene adrese organizacija i medija naše dijaspore, ali koje su skoro deceniju stare, netačne i nevažeće!? Ej, ljudi, pa da li takvog i tolikog poštovanja ima još negde u svetu? Pitam to danas Vas, jer je ministar Srećković još pre godinu dana odgovorio i konstatovao da je to „mali propust“ koji je okarakterisao kao „beznačajnu sitnicu koje će se odmah ispraviti“. Možda se u glavi ovog ministra, od mnogih napornih i repriziranih putovanja, posebno u Rumuniju gde ima oko 22 do 23 000 Srba, nešto poremetilo, pa je značenje reči „odmah“, nesvesno zamenio sa „večno“?

I nemojte mi reći, vi koji budete čitali ove redove, da sam ja bezobrazan što ne pazim kojim se rečima VAMA obraćam i da bi trebalo da pokažem dužno poštovanje prema vama? Kada ste vi pokazali vaše dužno poštovanje prema istini i vašim građanima, onima koje ste strpali u nešto što nazivate „poštovanom srpskom dijasporom“? Kada ste, i kako ste zaslužili, to poštovanje na kome stalno insistirate? Vi nikako da shvatite (ili shvatate, a ništa nećete da učinite da tako ne bude) da osnov za poštovanje nečega ili nekoga nije politička titula ili nečija laž (i o vama i o drugima), već učinjeno i dokazano. I od vas, i od nas! ‘Ajde da jednom počnemo od nečeg normalnog, recimo od toga što je u normalnoj državi logično, ako u njoj postoji demokratija, profesionalnost medija i transparentnost, koja je propisana zakonom respektivne države.

Da bi ste razumeli činjenice i cifre, koje ću navesti u sledećem nastavku ovog feljtonskog pisma, bilo bi dobro da, ko bude imao vremena, pročita pitanja koja su postavljena Ministarstvu za dijasporu?

A da li će neko od vas naći za shodno da odgovori sada, sutra ili nikada, (tekst je poslat i na vaše e-mail adrese) zavisi od vašeg vrednovanja „novog odnosa matice i rasejanja“ i potrebe međusobnog poštovanja.

Nikola Janić,
Predsednik Srpskog saveza u Švedskoj


Iduće nedelje: Cifre, slike i reči – dokazi sramote!

Povezani Prilozi

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar
Ovde unesite svoje ime

Ostanite povezani

0FanovaLajkuj
0PratilacaZaprati
156PretplatnikaPretplatite se

Poslednji prilozi