4.6 C
Belgrade
petak. 7. februar 2025

Buy now

spot_img

Bez garancija slede ostavke

Prvi čovek komisije za informisanje Saveta dijaspore nezadovoljan radom savetodavnog tela Savezne vlade i uoči sednice u petak najavljuje moguće ostavke nezadovoljnih članova • Nijedna vlada neće da sluša, već da diriguje i odlučuje

Savet dijaspore mora tražiti (i dobiti) garancije kako bi ozbiljnije, efikasnije i konkretnije radio ono što je u opštem interesu i dijaspore i matice. Ukoliko to ne bude moguće i Savet ostane da bude jedan lep balon od sapunice koji pred očima dijaspore i dalje treba da se preliva u lažnim bojama koje bi odslikavale „novu demokratiju“ i navodnu iskrenu volju vlasti za dijalog sa dijasporom, verujem da će deo članova podneti ostavku na svoje funkcije u Savetu.

Ovo oštro upozorenje Nikole Janića, predsednika Srpskog saveza iz Švedske i predsednika Komisije za informisanje Saveta dijaspore Savezne vlade SRJ, stiže uoči predstojeće sednice Saveta dijaspore u Beogradu, koja će se održati 27. i 28. decembra. Sumirajući svoje jednogodišnje iskustvo u ovom savetodavnom telu, Janić konstatuje da ono svoj osnovni zadatak nije u potpunosti ispunilo. Naprotiv:

– Počinjem da verujem da ne postoji vlada koja hoće da sluša – već da su u pitanju genske predispozicije njenih službenika da kontinuirano usmeravaju, odlučuju i diriguju. Ove moje mišljenje nije upućeno na adresu pojedinaca već je deklaracija onoga što ja, kao predstavnik čelne i najveće srpske organizacije u Skandinaviji, moram da kažem i da u njeno ime zahtevam, unutar ili izvan Saveta – mesto nije bitno.

• Savet se, ipak, zauzimao za pravo glasa dijaspore, prava dvojnog državljanstva i izmene propisa o služenju vojnog roka…

– Ispred Saveta su poslati dopisi po ovim pitanjima koje ste naveli. Ali to nije nikakva „mudrost“ Saveta dijaspore već ponavljanje onoga što su naši državljani koji žive van matice i nihove organizacije godinama govorile, pisale i tražile. Traženje da „predstavnici dijaspore učestvuju na radu Ustavne povelje“, upućeno tek posle višenedeljnog rada ove komisije, je neozbiljno. Savet nije trebalo da gubi vreme tražeći ono što već imamo. Umesto toga vladi SRJ trebalo je da dostavimo predlog, elaborat ili nazovimo to savetom, na koji se način našim dijasporcima može omogućiti da glasaju.

• Bilo je predloga da se glasa u diplomatsko-konzularnim predstavništvima?

– Bilo bi to bacanje prašine u oči i varanje dijaspore stvaranjem slike da im time matica zaista i ozbiljno želi omogućiti da glasaju. Jer, onaj ko živi na krajnjem severu Švedske ako može, na primer, da glasa samo u ambasadi u Stokholmu, imao bi pred sobom duži put od onoga ko živi u Minhenu ili Beču, a koji bi došao na glasanje u Beograd. U Australiji ili Americi i Kanadi je još gore. Rešenje je glasanje putem pošte, interneta ili po našim klubovima i udruženjima. Treba samo naći mehanizam kontrole sigurnosti tih glasova, ali prvenstveno se mora napraviti važeći popis dijasporaca, da bi se izbeglo da isti ljudi budu i na glasačkom spisku u matici i u dijaspori.

• Savet ima nekoliko komisija. Vi ste predsednik informativne, jedne od njih. Koliko su one (u)radile?

– Moje ubeđenje je da su komisije stvorene forme radi, a ne da bi se zaista nešto učinilo. Gospodin Dušan Vidaković je, na primer, predsednik Komisije za poslovno-privrednu saradnju. On ima dosta poznanika među našim privrednicima u svetu i mogao bi da ima dobru i korisnu komisiju. Ali, šta to vredi kada ni njegova, ni bilo koja druga komisija (izuzev Mobe kojoj je letos data manja pomoć) nema ni jedan jedini dinar na raspolaganju.

• Zar Savet dijaspore nema fond za svoj rad?

– Sredstva za rad Saveta dijaspore obezbeduju se u okviru sredstava Saveznog ministarstva za inostrane poslove. Ove 2002. godine taj iznos je oko 60.000 evra a sem održanih sastanaka i pomenute pomoći Mobi, ja ne znam za neke druge aktivnosti, rad ili troškove Saveta.

• Možda postoje troškovi oko priprema skupština dijaspore?

– Sigurno ne. Savet nije doneo nikakvu odluku o organizovanju skupština. Diskutovano je da se u zemljama gde ima naše dijaspore ispita raspoloženje za zajedničke skupštine, ali nije rešeno da se one moraju održati. Po tom pitanju su mišljenja različita. Sve organizacije, grupe građana ili stručnih lica mogu da predlože svoje kandidate za člana u sledećem Savetu. To ne mora i neostvarivo je da bude putem nekih zajedničkih skupština. Među dijasporom je prisutno negodovanje zbog forsiranja SMIP i diplomatskih predstavnika za održavanje nekih skupština. To je stvar dijaspore.

• Da li ima istine u tim optužbama?

– To ne znam. Ali znam da su iz SMIP i ranije nekim diplomatsko konzularnim predstavništvima slati neusvojeni zapisnici sa sastanka Saveta, koji su kasnije kao netačni i neosnovani jednoglasno odbačeni od Saveta. Potpredsednik Saveta gospođa Jasmina Vujić sama vrši navodne ispravke zapisnika na dve stranice, a nekorektne i neusvojene suprotnosti, koje zahtevaju izmenu, nabrojane su na desetini stranica. Savet nije i ne može da bude privatna firma par ljudi u matici i par osoba iz dijaspore, već može da funkcioniše samo kao kritičan, korektan i obavezujući glasnogovornik sve srpske dijaspore i srpskih organizacija. O ovome će sigurno biti govora na predstojećoj sednici Saveta.

„Izrežirane predstave“

– U nekim zemljama za koje se govori da su u njima „održane skupštine“, važne organizacije i predstavnici dijaspore iz tih zemalja tvrde da nisu održane nikakve skupštine, već od ambasada izrežirane predstave, sa njihovim „kandidatima“ u glavnim ulogama. Pre par dana dobio sam dopis najveće centralne i čelne srpske organizacije iz Švajcarske, Srpskog kulturnog centra, u kome njen, među dijasporom cenjen predsednik, gospodin Perić direktno optužuje ambasadora SRJ u Švajcarskoj i pomoćnika gospodina Svilanovića, Milana Kljajevića, za „razbijanje dijaspore“.

Nepotpuni predlozi

– I sa formiranjem komisija stoji se u mestu. I gospodin Vidaković i ja smo, recimo, još pre dva meseca od Odseka za dijasporu obavešteni o predlogu Srba iz Rumunije za članove komisija. Ja sam 4. novembra pismeno zamolio da mi se dostavi biografija predloženog gospodina da bih mogao sa njime stupiti u kontakt i videti šta bi on mogao da učini od opšte koristi. Do danas od SMIP, koji bi Savetu dijaspore trebalo samo da daje servisne usluge (a nikako da utiče na rad Saveta ili da sastavlja komisije), nisam dobio traženi odgovor. Tako danas znam samo ime i titulu predložene osobe, a ja moju komisiju niti želim niti mogu da formiram na takvim nedovoljnim podacima.

Intervju objavljen u dnevnom listu “Vesti”, Frankfurt, 24.12.2002.

Povezani Prilozi

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar
Ovde unesite svoje ime

Ostanite povezani

0FanovaLajkuj
0PratilacaZaprati
156PretplatnikaPretplatite se

Poslednji prilozi