Ne treba im više verovati!
Gospodine Janiću, zadnjih nedelja na portalu www.vaseljenska.com na www.koreni.net kao i na drugim stranicama na internetu, čitali smo vaše autorske članke vezane za naimenovanje Slavke Drašković za direktora Kancelarije za dijasporu. Članci su objavljeni u elektronskoj formi i o tome se diskutovalo na internet forumima, grupama, a postavljeni su i na brojne Fejsbuk profile. Očigledno da je veliki deo dijaspore nezadovoljan tom odlukom premijera Dačića, a neki mediji su objavili da „Dijaspora pravi svoju kancelariju“. Ana Milošević, bivši delegat Beneluksa u Skupštini dijaspore i Srba u regionu, rekla je da iza odluke o otvaranju te kancelarije, stoje značajne organizacije iz Švedske, Francuske, Švajcarske, Nemačke, Italije i Austrije, kao i zemalja Beneluksa. Pretpostavljam da ste Vi osoba koja bi mogla da nam kaže nešto više i detaljnije o tome. Dokle se stiglo sa tom kancelarijom, koju otvara dijaspora…?
Janić: To ne znam. Ja sam stigao pre deset minuta do moje kuće. Vratio sam se iz Geteborga, gde smo imali sastanak uprave našeg saveza…
Da li ste na tom sastanku vaše uprave doneli neku konkretnu odluku?
Janić: Naravno da jesmo. Ne jednu nego više odluka, ali uglavnom u vezi priprema za proslavu dvadeset godina postojanja i rada Srpskog saveza, koju ćemo iduće godine proslaviti u matici. O otvaraju Kancelariju dijaspore nismo progovorili ni reč, jer o tome smo saznali iz novina…
Hoćete da kažete da Srpski savez iz Švedske ne učestvuje u tim planovima?
Janić: Da, kažem baš to. Srpski savez ni sa jednom osobom, iz tih organizacija koje se pominju, nije bio u bilo kakvim razgovorima o otvaranju te kancelarije. Mi smo uvek spremni za konstruktivne razgovore i stvaranje nečega što je od interesa za naše ljude i našu maticu. Pokušavali smo još pre desetak godina, nekoliko puta, da učinimo ono što smo smatrali neophodnim. Nažalost, bili smo naivni u našem verovanju da je svima, koji su bili deo nekog plana ili poduhvata, osnovni pokretač bila odanost svojoj državi i svom narodu. Ali među nama je bilo i onih kojima je matica poslednja rupa na svirali. Izgubili smo godine dok to nismo shvatili i prihvatili da su neki među nama skriveno rovarili protiv našeg jačanja, protiv jedinstva i budućeg koordiniranog delovanja za dobro naše zemlje i njenih građana. Neko je to radio po diktatu iz matice, a neki zato što su im bili primarni interesi drugih država, a ne interesi majke Srbije.
Da li znate Anu Milošević? Ona je za „Frankfurtske Vesti“ pre desetak dana rekla da dijaspora za svoje interese u Srbiji ne čini ništa i da u matici dijasporu „stihijski vode karijeristi za koje niko ne zna u najvećem delu evropske i prekomorske dijaspore“.
Janić: Znam Anu, ali ne znam njenu ulogu u vezi te kancelarije, za koju ste me pitali. Tačno je da je dijaspori dosta stranačkog potkusurivanja i koalicionog političkog kadriranja, ali to nije samo na štetu dijaspore. Lično sam ubeđen da je to prvenstveno od štete Srbiji i njenim građanima, a ne nama ovamo.
Gospođa Milošević je naglasila da su je iz kabineta premijera Dačića pozvali mejlom da dođe u Beograd na konsultacije, jer su želeli da čuju njeno mišljenje i stav u vezi s aktuelnom situacijom. Na sastanku sa saradnicima premijera Dačića ona im je, kako tvrdi, predočila formiranje nezavisne kancelarije za dijasporu u Beogradu i dodala da dijaspora ne može više da dozvoli da je vlasti Srbije marginalizuju i dovode pred svršen čin, to jeste, da se dijaspora ni za šta ne pita, a da joj se u nedogled ispostavljaju računi i zahtevi za pomoć svake vrste…
Janić: Meni tu nešto ne miriše kako bi trebalo. Kakve mogu biti konstruktivne konsultacije na koje vas pozivaju posle proglašenja Slavke Drašković za direktora vladine Kancelarije za dijasporu? To da se dijaspora ne pita ništa, da je ponižavana i da se marginalizuje i ignoriše, nije ništa novo. Na to smo godinama ukazivali odgovornima u matici, ne znajući da su slepi; i ispalo je da smo se sve ovo vreme obraćali gluvima koji su se pretvarali da nas čuju. Nadali smo se da će promenom vlasti doći i do promena u odnosu matice i rasejanja. Nažalost ovi sadašnji su bezobrazniji od prethodnih, jer njima danas ne pada na pamet da menjaju ono za šta su tako žestoko kritikovali bivšu vlast. U nekim delovima su i otvoreno i arogantno drski. Recimo da Kancelarija za dijasporu već traži više novca iz budžeta gladne Srbije, nego što ga je ranije imalo Ministarstvo za dijasporu?! Sto trideset miliona dinara (130 000 000) će ići samo za informisanje?! Priče o Internet portalu, o pravljenju posebnih TV emisija i priloga za dijasporu, o postavljanju video kamere u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu, gde će rođaci naših iseljenika da dođu i „pričaju“ sa svojima u belom svetu, sve je to p….. dim. Sa novcem koji uzimaju iz usta svojih gladnih sugrađana, pokušaće da varaju, ili kako jedan od njih reče „da edukuju dijasporu“. A da će time biti otvoreno široko i teško kontrolisano polje svakakvih preterivanja i „pumpanja“, jasno je i onima kojima gotovo ništa nije jasno. Da pojasnim, ne mislim da će direktorka kancelarije da botoksom „pumpa“ usne, već mislim na „pumpanje“ troškova, cena raznih usluga, izrade portala, video opreme i honorara za stvaranje budućih njihovih „remek dela“.
Čitao sam članke i komentare o novoj direktorki i vladinoj kancelariji za dijasporu. Zamolio bih vas da prokomentarišete jedan od komentara, u kome piše: „Pokušaće, da bi zadržali fotelje, da prave podelu i zavađaju dijasporu deleći ih na ‘njihove’ i ‘druge’, i pamet u glavu: ne dozvoliti da manipulišu preko nekih poltrončina, koji se uvek nađu da odrade prljav posao za bednu siću“.
Janić: Nema tu mnogo šta da se komentariše. Samo bih dodao da neće pokušati, jer to već odavno rade i u tim „radnjama“ su dosta uspeli. Već su neke stvari, ali i neki ljudi među njima, prozirno skenirani, razgolićeni. Imamo neoborive dokaze, u snimcima koje odmah umnožavamo u tri do četiri kopije, da bi ih čuvali na sigurnim mestima. Čovek se zaprepasti kada vidi koliko su neki ljudi spremni da rade jedni protiv drugih, sve dok veruju da će time sebi obezbediti bolji položaj ili, jednostavno, imaju neke materijalne koristi. Mislim da bar mi stariji više ne bismo smeli da gubimo vreme i da treba mlađima i sposobnima da prenesemo bar deo onoga šta smo loše doživeli, videli i za šta imamo dokaze, a što je bilo na štetu narodu i Srbiji. Za današnje sramno oslobađanje hrvatskih generala po svim tačkama optužnice u Haškom tribunalu,kao i euforično slavlje u Hrvatskoj, deo krivice snosimo i mi sami. Moramo između nas da progovorimo o nama i da se ili rastanemo zauvek ili izmirimo; da oprostimo za sve što je u granicama koje dozvoljavaju da se nešto može oprostiti. Onda da počnemo složno, nanovo… Dijaspora treba ozbiljno da porazgovara o eventualnoj kupovini nekog jačeg medija u Srbiji. A dotle, dok se dogovaramo, portal www.kancelarijadijaspore.info koji sam zakupio, trebalo bi da se pripremi i pusti u rad. Da na tom portalu možemo da diskutujemo i čitamo istinu o svakoj izgovorenoj i objavljenoj reči iz vladine Kancelarije za dijasporu. Treba da tražimo poštovanje transparentnosti i objavimo sve ono što oni ne budu hteli, ili što pokušaju da predstave drugačije nego što jeste. Ako oni planiraju da postavljaju svoje kamere u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu, da mi onda tražimo dozvolu za postavljanje naših kamera na Terazijama. Ne smemo im više verovati! Dozvolite da završimo ovaj razgovor, koji će se na www.koreni.net objaviti umesto mog ranije najavljenog teksta sa kojim kasnim, jer još nisam dobio dokaze za sume od stotine hiljada dolara, a sa kojima su povezani ljudi iz KSU.
I još da dodam, da ne bi bilo nesporazuma oko toga kako da ne znamo ništa o planovima za otvaranje kancelarije, a ja zakupio to ime i sajt. Vrlo jednostavno. Portal je zamišljen da bude „ogledalo“ u kome će se videti prava slika postojeće vladine Kancelarije za dijasporu. Potrudićemo se da i sam sajt bude sličan po obimu i protoku informacija kao njihov, jer dati u siromašnoj Srbiji 130 000 000 samo za „informisanje dijaspore“ nije malo novca, a ni pametna odluka. Očigledno je da rade sve suprotno od onoga što je dijaspora godinama taržila, a jedan od naših zahteva je bio i da nas više ne informišu sa posebnim Satelitskim programima i namenskim emisijama. Dok vam ovo govorim iznutra gorim i verujem da crvenim, a ne znam da li iz besa ili od sramote što se tako nešto dozvoljava. U Srbiji su stotine hiljada ljudi, i starih i dece, gladni. Ej, gladni su! Svaki dan se priča da zbog nedostatka novca moraju da se zatvaraju neke narodne kuhinje, u kojima jedu i oni koji bi bukvalno umirali od gladi ako u tim kuhinjama ne bi dobili bar jedan obrok dnevno. U takvoj zemlji, sa takvom socijlnom bedom i situacijom, neko se usudjuje da kaže da je i 130 000 000 dinara malo za ostvarenje njhovih planova da informišu dijasporu! Šta bre da nas informišu? Neka stanu pred ogledalo i Slavka Drašković, i članovi Odbora za dijasporu u Skupštini Srbije i neka kažu sebi u lice: Šta mi to radimo? Šta planiramo? Zar nas nije sramota, kad i budale mogu da izračunaju da ako je koštanje u javnim kuhinjama 100 dinara po obroku, za novac od „infomisanja“ dijaspore, koja neće da ih tako informišu, možemo da nahranimo naše ljude, našu decu. Verujem da bi 99% dijaspore prihvatilo sa radošću da umesto video kamera po ulicama Beograda, vidi na Dnevniku RTS-a vest da „Srpska dijaspora odbija da bude posebno i ciljno obaveštavana, a rado bi da se taj novac iz budžeta Srbije upotrebi za obezbedjivanje 1 300 000 obroka za gladne i bolesne. Ej ljudi, umesto njihovog, a nama nepotrebnog, takvog informisnja, 650 000 ljudi može dva puta dnevno da pojede kuvano jelo?! Dijaspora nije alava, a Dačić, Vučić i drugi koji su kumovali postavljanju nezajažljivih za „naše“ direktore, neka ih hitno menjaju, pre nogo što „ode mast u propast“… Dosta je. Izbegavaću ubuduće da sa vama razgovaram. Vaš izbor tema za razgovore i nešto u vašem načinu postavljanja pitanja, uvek me iznervira i ne osećam se posle toga dobro…
Ok. Hvala vam na odvojenom vremenu i razgovoru gospodine Janiću!
Janić: Hvala vama… pazi šta rekoh, hvala vama što sam iznerviran… Svašta i od mene…
Pripremio D. Vukotić