4.6 C
Belgrade
petak. 7. februar 2025

Buy now

spot_img

Baš sam ja neki lažov!

Ne održim obećano (kobajagi) ili…

Na kraju članka o nameri vlade Srbije da za direktora Kancelarije za dijasporu imenuje Slavku Drašković, objavljenog prošle nedelje na ovom mestu, najavio sam tekst: „Bože, Bože, čuda velikoga, mala zemlja, a veliki ljudi…“ Dešavanja zadnjih dana, ali i nova saznanja, inicirali su da umesto obećanog teksta napišem ovaj čiji bi naslov mogao da bude : „Bože, Bože, čudo al’ istina, mali ljudi iz velike zemlje„.

Dakle, slagao sam čitaoce „Korena“ i izvinjavam se. Ali ne lažem vas kada priznajem da me ta laž nimalo ne uzbuđuje. Verujem da mi je neće zameriti ni oni koji nikada u životu nisu slagali, ako ima i takvih čistunaca?! Istina koju danas iznosim sramota je mnogih i tiče se svih nas. Tačno je i da glavne „junake“ ove priče nikada u životu nisam sreo, ne računajući Majkla Đorđevića, koji kada je u Beogradu odseda u istom hotelu kao i ja.

Elem, desetog oktobra mi je stigao mejl, od meni nepoznatog gospodina Pecića, gde je pisalo:

„Gоspоdinе Јаniću,

grеšni lјudi nе prаvе pеrfеktnа društvа tаkо dа i оvа u kојimа živimо nisu pеrfеktnа, nаprоtiv imа uvеk izuzеtаkа. Uprаvо о tоmе uzimаm slоbоdu dа nаpišеm pаr rеčеnicа , Vi stе zаistа pеrfеktni u insinuаciјаmа i blаćеnju u Vаšеm pismеnоm оbrаćаnju dаnаšnjеm rukоvоdstvu Srbiје, kоје је prеdlоžilо Skupštini, gоspоđu Dr Drаškоvić zа nоvоg dirеktоrа Kаncеlаriје zа diјаspоru.

Dr Drаškоvić prоlаzi ili pаdа nа tоm rаdnоm mеstu, nа svоmе mаču i kоplјu i nа svоmе štitu, tоlikо tеk dа sе rаzumеmо. Vаšе tvrdnjе i оptužbе, ја sе dubоkо nаdаm mоgu dа Vаs vrlо brzо dоvеdu prеd nеki Zаpаdni sud, gdе ćеtе аpsоlutnо imаti svаku šаnsu pоslе tоgа dа dоbrо prоmislitе о čеmu pišеtе i kоgа vrеđаtе i nаpаdаtе. Оnаkо kаkо sејеtе, nеkа Vаm sе tаkо mnоgоstrukо i vrаti, Bоg vidео i pоmоgао, а Srpski nаrоd bi јоš rеkао: vеlikа је mеlјаvа kоd Vаs, аli nigdе brаšnа nеmа!

sа rаzumеvаnjеm zа Vаš slučај

Prеdrаg V Pеcić“

Prvo sam mislio da ne odgovorim, jer sam navikao da se po forumima, kada je to nekome bilo potrebno, pojavljuju neki „slučajevi“ o meni. Mada ovo nije „teška kategorija“, kakvu najčešće isporučuju anonimni „mrzači“ i nečiji „lizači“, ipak sam odgovorio. Razlog toj odluci je da je mejl napisao čovek iz Kongresa srpskog ujedinjenja u Americi, organizaciji iz koje su i ranije neke dame, članice uprave, govorile i pisale laži i o meni i o drugim ljudima. Napisao sam Peciću: „Grešni ljudi su i dalje ljudi, pa i oni koji pišu neistine, kao recimo Vi. Insinuacije su jedno, a prenošenje dokumenata i činjenica drugo. Inače čini mi se da ste vi pobrkali moj tekst sa pismom gospodina Bosnića, koje je uputio vladi Srbije. Sa razumevanjem za vaša jednosmerna posmatranja sveta, Nikola Janić“

Gospodin je odmah odgovorio:

„Gospodine Janić,
ne pismo nisam pomešao sa pismom koje pominjete, vaše je dovoljno jasno obojeno da se da vrlo lako zapamtiti. Pominjete da imate činjenice, znate postoji ona srpska: dobrome čekiću nije se nikada plašiti nakovnja! Sa razumevanjem za vas slučaj Predrag V Pecić“

Bio sam prisiljen da nastavim prepisku, jer ove i ovakve teče i tetke iz Amerike nikako da shvate da danas nisu vremena kao kada je Srbija dobijala Trumanova jaja u prahu. Zbog žutog praha tada, ne treba dozvoliti bilo kakvim i bilo kojim žutim mućkovima sada, da činjenice i dokaze o njima svrstavaju u insinuacije. Ili, što je još gore, da njihove laži o drugima i njihovo uzimanje od siromašne Srbije predstavljaju kao istinu, ili humanom brigom za Srbiju. Znam da će mi mnogi zameriti ton i oštrinu u mom pisanju i odgovorima gospodi iz američkog Kongresa srpskog ujedinjenja, ali ne zadugo. Uskoro će na www.koreni.rs čitaoci možda videti kopije originalnih dokumenata o insinuacijama, direktnim izmišljotinama i osmišljenim lažima, koje su fabrikovali „genijalaci“ iz te organizacije. A kada vidite i pročitate kakve su gadosti širili napismeno o drugima, onda nije teško pretpostaviti kakve su smrdljive svinjarije neljudi širili o ljudima usmeno i „u poverenju“. Inače moj poslednji odgovor Peciću je glasio:

„Gospodine Peciću, očigledno je da ste vi iz Amerike veoma dugo godina čekić koji sve više i više smrdi, (naravno ovo se ne odnosi na vas lično) ali da budem jasan:

Moja pisanja su uvek bojena istom bojom: bojom istine i dokaza. Međutim dobro je da vi pamtite moja pisanja (ili moje pismo) a ne pamtite recimo da je KSU samo sa jednog mesta zadnjih godina od siromašne Srbije, u kojoj stotine hiljada ljudi gladuje, primio 29. 612 evra, što je nešto više od 40. 000 dolara. Za sve što napišem, imam napismene dokaze, a vi? Umetnik u vama, kakvim se pokazujete, nameće vam potrebu igranja bojama, ali ovo što deo ljudi iz Amerike radi je velika sramota za sveukupnu srpsku dijasporu, a omča oko vrata za neke koji nisu imali novca da deci kupe ni mleko. Postajete smešni sa vašom arogantnom intonacijom koja je za mene beznačajna.

Pogledajte na portalu www.koreni.rs šta je napisao, i potpisao svojim imenom i prezimenom, gospodin Bosnić, koji je bio među vama. A i sam gospodin Đorđević mi je pre par godina rekao: „Žene su uništile KSU, on više skoro ne postoji„.

A sada imate u Beogradu ženu koja, vama bogatima, omogućuje novac od siromašnih. I ovo se ne odnosi lično na vas, jer ste mi nepoznati niti znam šta radite ni koliko dolara imate, niti me to interesuje. Mene, kao i svakog poštenog čoveka, treba da interesuje da se srpske organizacije iz Amerike, koje su smatrane humanitarnim i patriotskim BOJAMA OBOJENE, danas brukaju. A i ljudi koji brane uzimanje od siromašnih i staju u odbranu laži i falsifikata Slavke Drašković, jer ako je na vizit karti „Poslovnog vođstva“ navedena adresa prostorija KSU u Vasinoj 20, a novinama ALO kažu da nije na toj adresi, onda nešto nije kako vi mislite da jeste i pokušavate da proturite bojeći to nepostojanim bojama.

I molim vas nemojte više da mi smetate vašim javljanjem. Ako vas interesuje kako ja bojim, onda podnesite tužbu sudu, za ono što možete dokazati kao neistinito!

Nikola Janić“

Gospodin Pecić neće da shvati, ili ne razume napisano, pa i pored moje izričite molbe da mi se više ne javlja, piše nov, doduše kratak, mail:

„Gospodine Janić, samo još ovaj put, kako već napisah nema brašna u vašoj vodenici, ..a vašem cvetu je odavno prošlo vreme. sa razumevanjem za vas slučaj

Predrag V Pecić“

Ne dao Bog da se u „mojoj vodenici“ melje žito kakvo je Kongres srpskog ujedinjenja, odnosno kakva je ta organizacija danas, u odnosu na KSU iz devedesetih. I jedna kašika njihovog brašna je dovoljna da mi uprlja kamen, a priča se da njima brašno isporučuju mnogi vodeničari, a da nisu prethodno dobili neko kvalitetno žito da bi ga samleli. Zadržimo se danas samo na jednom, od više „džakova“, u koji je utkan Kongresa srpskog ujedinjenja, a na kome stoji etiketa: „Dijaspora Express“.

Dakle ta osmišljena express rabota je imala za cilj, kako su pričali, da Srbiji donese procvat time što bi našim ljudima i njihovim prijateljima omogućili „medicinske i estetske usluge u Srbiji“ i „pronalaženje stručnjaka – doktora, stomatologa, klinike, kozmetičara… i drugo po zahtevu“ i pronalazak svakog stručnjaka, ponaosob naplaćivali po 255 evra. Jedan poznanik, koji voli šalu, upitao me je da li se pronalaženje stručnjaka „po zahtevu“, odnosi i na stručnost dama za praćenje? Odgovorio sam da mi to nije poznato i da se neću baviti „insinuacijama“, nego pisati samo o onome što znam i što sam video mojim očima. A gledajući njihov cenovnik za najavljene usluge, primetio sam da se trude da uz desetostruko veće cene preuzmu posao nekim firmama u Srbiji. Naprimer turističkim agencijama, taksistima… jer nude doček na aerodromu u Beogradu i kompletno praćenje za vreme boravka po ceni od 145 evra „po danu praćenja, intervencije i oporavka“.

Za male usluge naplaćuju sitnu lovu po utvrdjenoj tarifi:

Rezervacija hotela 35 evra po satu

Iznajmljivanje automobila 35 evra po satu

Iznajmljivanje automobila sa vozačem 35 evra po satu

Rezervacija restorana 35 evra po satu

Nabavka ulaznica za kulturna, sportska i druga dešavanja 35 evra po satu

Napominju, u njihovom cenovniku, da bi se organizacija kulturnih i turističkih obilazaka kao i specijalni zahtevi plaćali po dogovoru. Jedan od sagovornika mi je rekao da su „specijalni zahtevi“ zaista specijalni i čudi se da niko ne pita da li sve to nudi Kongres srpskog ujedinjenja ili „Dijaspora express“? A sigurno je da je Slavka Drašković, koja se naveliko sprema da bude direktor Kancelarije za dijasporu je i tu i tamo. Papiri koje su „Koreni“ imali priliku da vide, pokazuju da je sve maltene isto i zajedno. Ujedinjena papazjanija, ili ako se poslužim formulacijom gospodina Pecića: „ima ona srpska“, onda da to opišem srpskom izrekom: nije šija nego vrat.

Savet advokata košta 145 evra po sastanku i ne piše kojih saveta. Posredovanje u traženju zaposlenja u Srbiji ima više segmenata a jedna cena za sve:

Istraživanje mogućnosti i uslova za zaposlenje 365 evra po satu

Povezivanje sa poslodavcem 365 evra po satu

Zakazivanje sastanaka 365 evra po satu

Imali su na portalu objavljene i cene za „Servis za obrazovanje mladih„. Pišem „imali su“, jer su ukinuli i taj sajt, a mladima su nudili da im po ceni od samo 350 evra „pronađu institucije i kompanije za njihovu studentsku praksu“. Tim mladim ljudima, od kojih mnogi teško da imaju mogućnost da kupe sve potrebne knjige, a tim mladima za koje se, kako stalno tvrde, posebno brinu, želeli su da učine život lakšim. Kao olakšicu su nudili da im po ceni od samo 145 evra pomognu prilikom prikupljanja dokumentacije za dobijanje stipendija. Isto toliko su naplaćivali i za pomoć pri nabavci potrebnih udžbenika, a da bi ih povezali sa kolegama studentima u Srbiji, naplaćivali su 75 evra, verovatno po glavi, što je duplo jeftinije od nabavke udžbenika. Možda jeftinoća zbog nečije procene da se srpske glave danas rasprodaju, a vrednost srpskih života je u zavisnosti od toga ko ih procenjuje i kupuje.

Egzistencijalnu potrebu matice Srbije za poslovanjem, gospođa Drašković i njeni saučesnici su posebno vrednovali. Iskazivanje njihove „humanosti“ i „ljubavi“ prema Srbiji, kao i stotinama hiljada u njoj nezaposlenih i gladnih, potvrdili su posebnim cenovnikom za eventualne ulagače u Srbiji, po kome su nudili: „Istraživanje i studije ciljanih tržišta za vaš posao 2.550 evra (dvehiljadepetstotinapedeset), a povezivanje sa kompanijama u Srbiji bilo bi „po dogovoru„. Ovo „po dogovoru“ obično znači da nije jeftino, ali i da ni za jedne ni za druge nije poželjno da se broj hiljadarki javno objavljuje i specificira sa kojim kompanijama i ljudima bi se „povezivali“. A što se tiče političara, čekamo podatke…

Srbiji su pomagali i tako što su tumačenje važećih propisa, ili kako su u njihovom cenovniku naznačili „pomoć“ oko važećih propisa, naplaćivali 365 evra. Da li su propisi u Srbiji toliko nejasni i mutni, da ih treba nekome posebno tumačiti za 365 evra, ili je možda u pitanju pomoć u tumačenju kako da se važeći propisi izbegnu? Ne tvrdim da je tako, već to navodim kao mogućnost i koristim moje lično pravo da pročitano tumačim onako kako ja shvatam neke od objavljenih ponuda. Ostavljam „neprotumačeno“ da li se 365 evra plaća za „tumačenje“ propisa po jednom satu tumačenja, ili po jednom propisu? Ali naglašavam i da im je takodje trebalo platiti 365 evra za omogućavanje, odnosno organizovanje, pojedinačnih poseta domaćim kompanijama?! Za razliku od ovih decenijama poznatih „dobročinitelja“ za Srbiju, mnogi bi u normalnom svetu, u normalnim zemljama i među ljudima koji žele dobro drugima, „organizovali“ posetu jedne osobe nekom preduzeću za manje od jednog evra (1 evro). Odnosno za onoliko koliko bi ih koštalo nekoliko telefonskih razgovora u Srbiji. Nazvali bi telefonom direktora potencijalnog preduzeća, ili nekog ministra, ili prijatelja njihovih prijatelja, ili samog predsednika Srbije, prijatelja predsednika KSU, i rekli:

„Naš čovek (ili stranac) iz te i te zemlje, hoće da ulaže u posao u Srbiji… kada može da dođe na razgovor“. Takvu ponudu bi samo maloumni ignorisali. A ako srbo-amerikanci imaju potrebu, koju nemaju svi, da istaknu njihovu humanost, mogli su da kažu da su kontakt inicirali besplatno. Ali, nisu. Eventualnom ulagaču naplaćivali su 3.280 evra za povezivanje, tumačenje propisa i organizovanje dolaska na sastanak u neku kompaniju.

„Skupo bre u zemlji Srbiji“, rekli bi mnogi i pobegli pre eventualnih „povezivanja“ i razgovora daleko od Srbije, u kojoj bi ostao isti broj nezaposlenih i gladnih. Neverovatno je da pored sve muke sa ignorisanjem srpske dijaspore, novoj vlasti ni ovo navedeno i njima od ranije poznato (a ima i više i gore od toga) nije prepreka u nameri da Slavku postave za direktora Kancelarije za dijasporu. A to što od dijaspore, koju odbijaju da čuju, stiže oko pet milijardi evra godišnje, koga to briga? Sigurno ne gospodina, koji je prijatelj Salvkinom prijatelju i koji bi mogao da zaustavi ovu nacionalnu sramotu i tragi-komediju.

Nikola Janić

Nastaviće se…

Povezani Prilozi

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar
Ovde unesite svoje ime

Ostanite povezani

0FanovaLajkuj
0PratilacaZaprati
156PretplatnikaPretplatite se

Poslednji prilozi