Kako su stradali muškarci iz Srebrenice

0
135

genProsleđujem Vam pismo koje sam ranije dostavio Slobodanu Jarčeviću uz napomenu da je sadržaj pisma rezultat istrage koju sam proveo braneći optužene pred sudom BiH odjel za ratne zločine. Sve što je navedeno u ovom pismu je istina utvrđena na temelju materijalnih dokaza. Što se tiče samog teksta imate moje ovlaštenje da ga objavite gdje god vi smatrate da bi to bilo korisno. Također možete slobodno uz sadržaj pisma objaviti moje ime i prezime kao i zanimanje.

“Evo najkraće moguće opis dešavanja u Srebrenici, uz napomenu da je sve što piše dokazano tzv. materijalnim dokazima i ne spori niti jedna strana da se upravo ovako desilo ali niti jedna neće to javno da objavi. Tekst sam ranije slao na više adresa pa ga proslijeđujem i vama.

Obzirom na pojačane aktivnosti muslimanskog lobija da zloupotrebe stradanja Srebreničana krajnje je vreme da se kaže istina o tome kako su i gdje stradali muškarci iz Srebrenice 1995. godine. Srbi nemaju nikakvog razloga da kriju istinu o Srbrenici pa mi nije jasno zašto ni nakon 20 godina niko neće da ispriča što se tamo stvarno desilo.

Istina je da su dva mjeseca prije napada srpskih snaga na Srebrenicu pripadnici 28. divizije ABiH iz zaštićene zone Srebrenica svakodnevno izvodili diverzantska dejstva na području pod srpskom kontrolom i uglavnom ubijali ponekog srpskog civila ili minirali ili zapalili po neki objekat, sve u cilju odvlačenja i slabljenja srpskih snaga oko Sarajeva gdje su muslimanske i hrvatske snage u to vreme planirale veliku ofanzivu.

Kada je srpska vojska ušla u Srebrenicu muslimanske snage nisu pružile nikakav otpor već su prije toga poslali cjelokupno civilno stanovništvo žene, djecu i starce u Potočare gdje je bio smješten holandski bataljon UNPROFOR-a, a pripadnici 28.divizije, njih oko 5800 i isto toliko civila krenuli su iz mjesta Šušnjari u proboj prema Tuzli. Ovu kolonu srpske snage otkrile su tek sutradan i četiri dana vodile borbe sa njima. Unatoč srpskoj nadmoći ova kolona se probila do Tuzle ali su tokom proboja imali izuzetno velike gubitke. Do teritorija pod muslimanskom kontrolom probilo se 2018 boraca pripadnika 28. divizije i oko 4000 civila svi ostali su ili ubijeni tokom borbi ili zarobljeni pa streljani ili se predali i kasnije razmjenjeni.

U samoj Srebrenici, Potočarima kao ni na celom području zaštićene zone Srebrenica niko nije stradao, niti je ko streljan.

Nakon prva dva dana borbi predao se velik broj muslimanskih vojnika koji su bili zatvoreni u Kravicama gdje ih je čuvao jako mali broj srpskih vojnika. Jedan od zarobljenih muslimana u jednom momentu oteo je srpskom stražaru pušku i ubio ga na što su ostali stražari reagovali tako da su otvorili vatru iz sveg raspoloživog naoružanja i ubili veliki broj zarobljenika. Dakle, zločin u Kravicama uopšte nije planiran nego se desio kao reakcija na pobunu zarobljenika. Mjesto Kravice nalazi se udaljeno od Srebrenice na oko 30 km van zaštićene zone i cijeli rat je bilo pod srpskom kontrolom.

Nakon ovog događaja desio se jedini zločin koji je očigledno posljedica nečije naredbe, a to je streljanje zarobljenika na farmi Branjevo. Naime tamo su prema tvrdnjama pripadnika 10.diverzantskog odreda koji su izvršili streljanje, dovedeni muslimanski zatvorenici sa 7-9 autobusa od kojih je zadnji autobus bio poluprazan i streljani. Streljanje je vršeno cijeli dan i to tako da je iz autobusa izvođeno 10 po 10 zarobljenika, streljano, zatim provjereno jesu li svi mrtvi pa opet izvođeni novi. Za svako streljanje trebalo je oko 10 min, a streljanje je trajalo od 9 ujutro do 16 popodne, dakle moglo je biti streljano od 300 do 500 zarobljenika.

Karta-proboja-3
Karta proboja

Ono što je najvažnije u svemu jeste da su gotovo svi Srebreničani koji su poginuli u borbama ili zarobljeni pa streljani stradali tokom proboja kolone prema Tuzli. Nikakvog zločina pa ni genocida nije bilo u samoj Srebrenici kao ni na teritoriji zaštićene zone Srebrenica. U vojničkom smislu kolona koja se probija prema Tuzli potpuno je legitiman vojni cilj, daleko legitimniji nego kolone u Dobrovoljačkoj ili Tuzli koje su se izvlačile bez oružja, a koje su muslimnske paravojne snage uništile, odnosno u kojim su streljana djeca koja su bila na odsluženju vojnog roka i bez oružja.

O samom proboju najbolje zna Pandurević koji je izdržao kaznu i sad živi u R.Srpskoj, a u prilogu je karta proboja 28. Divizije Armije BiH od zaštićene zone Sredbrenice do Tuzle. Proboj je počeo 11.07.1995. iz mjesta Šušnjari i Jaglić, okončan 16.07.1995. u mjestu Nezuk. Proboj je preživjelo oko 2000 pripadnika 28. divizije i oko 4000 civila. Autor ove karte je muslimanski oficir bezbednosti koji je bio u proboju, a original iste se nalazi u Tužilaštvu haškog suda koje je uporno krije od javnosti kako se ne bi saznala prava istina o mjestu i načinu stradanja Srebreničana.

Posebno nije jasno nijednom nepristrasnom posmatraču zašto je memorijalni centar u Potočarima kad u Potočarima nije stradao baš niko. Najmanje je jasno zašto su Vlasti Rpublike Srpske dozvolile da se pravi spomen područje na mjestu gdje nije bilo niti jedne žrtve Jedini logičan odgovor je da je muslimanski lobi nametnuo gradnju spomen područja u Potočarima kako bi laž o navodnom genocidu u Srebrenici bila prikazana kao istina, a tadašnja vlast RS na čelu sa Čavićem pristala na stvaranje najveće istorijske laži, u zamjenu za očuvanje svojih funkcija koje su tada vršili.

Napominjem da Naser Orić nije nikakav muslimanski ratni heroj već zločinac i izdajnik, to o njemu misle i srebrenički muslimani Orić nikad nije učestvovao ni u jednoj bici gdje bi Srbi napali muslimane. Tokom rata je slao svoje diverzante, a ponekad i sam išao sa njima da ubijaju srpske civile u okolini Srebrenice i pale srpska sela. Napustio je Srebrenicu nekoliko dana prije nego su je srpske snage napale pa ova frka oko njega ne može biti iskrena kao da se sačuva neko ko je branio Srebrenicu od Srba jer on to nije. Očito se radi o odbrani zločinca kako mu se ne bi sudilo i tako saznala istina o muslimanskim zločinima u Srebrenici.

Adv. Slobodan Perić,
Banja Luka
speric@blic.net

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite vaš komentar ovde
Molimo unesite vaše ime ovde